Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama sna i jave.Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje sveukupne materijalne stvarnosti, ali one su i sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje i NASE duše.
Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana.
Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti.
Očarani njome mi smo počeli tu divnu igru svjetlosti i prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje.
Pred mojim očima se zatvara kružnica u kojoj se smjenjuju nijanse i stvaraju same od sebe svoj redosljed.
Sklopih oči da cijeli život odsanjam,
da tu čudesnu igru svjetla i tame osjetim,
da razkrinkam san u kojem se skrivaju tajne malene
koje gaseći tamu noći, sjajem sunca istine, najvaljuju buđenje. .
Znam da boje ipak uistinu ne postoje, one su u konačnici proizvod svijesne spoznaje koju moje središte za vid u mozgu stvara iz čudesnih titraja i valnih duljina svjetlosne energije.
Svijetlost i boje su nedjeljivi valovi različitih duljina pune sićušnih čestica.
Ne samo moje oči, nego svaka moja tjelesna ćelija prima te valove i šalje ih živčanim putevima do mozga, gdje oni postaju more moje svijesti o njima.
Ja vidim boje dušom i srcem, one me dodiruju svojim vječnim treptajima.
One mi pričaju priče o svom postanku, odaju tajne svog nadopunjavanja u nove nijanse i nove boje. Čujem njihovo sljubljivanje u šumove mora, u titraje lišća, u purpur neba i crvenilo zrelih trešanja.
Boje su tonovi glazbe iz koje proizlaze simfonije, serenade, opere ili šansone. U toj tajnovitoj snazi se krije i razlog da i sljepe osobe osjećaju energiju boja.
Zatvaram čvrsto oči i odjednom se pred mojim unutarnjim očima pojavljuju zvijezde, tisuće malih iskrica koje se pale i gase, blješte, padaju ostavljajući za sobom srebrni trag.
To je dokaz da sam i ja u stanju iz duboke tame vidjeti svjetlost i stvarati nove, uvijek nove, samo moje boje, da su svijetlost i tama sjedinjene u moju svijest.
Te male iskrice u tišini sna nastale, taj zvijezdani put na nebu spoznaje, ta treperava staza na kojoj moja svijest, pred licem slijepe istine, uvijek blješti novim bojama......
Ja dijete vremena, dijete laganog koraka, postajem dijete univerzuma, koračam zvijezdanim stazama i tražim tajnu postanka i udaljavam se od lažnih vjerovanja.
Pružam ruku ka nevidljivom suncu, njegovi dlanovi ljepotom purpura mi govore,
slijedi zvijezdu vodilju, vrati se na početak, uđi u vrijeme boja,
u svijet prvih iskrenja, u svijet treperavih leptira, u svijet mirisnih cvijetova, u svijet LJUBAVI.....
RSS feed Kommentare
Zeige/Verstecke Kommentareingabe
