Kako je navedeno na naslovnoj stranici Svjetskog Saveza Dijaspore BiH, SSDBIH je pokrenuo inicijativu donošenja novog Ustava BiH. Glavni problem kod prijedloga za donošenja novog ustava, makar prijedlog sadržavao idealan ustav, je prihvatanje dejtonske procedure. To bi značilo diskontinuitet sa legalnim Ustavom Republike BiH. Po toj proceduri će na kraju biti usvojeno ono što zastupnici tuđih interesa hoće (kako Zlatko Lagumdžija reče minimum? ispod koga se ne smije ići), a to je legalizacija genocidne tvorevine, stvorene po zamisli jednog od najvećih zločinaca poslije Hitlera. Ta tvorevina bi imala i dalje stalan veto na državu BiH, sve do njenog raspada, sa politikom "korak po korak" i uz učešće korumpiranih BH političara.
Poenta je da nije bitno kakav je prijedlog Ustava BiH, pa makar se radilo i o idealnom ustavu, nego je bitno da ne smijemo uzeti učešće u procesu, kojega sigurno gubimo. Mi moramo istrajati na osporavanju legaliteta Aneksa 4, kao Ustava BIiH, jer je isti nametnut protupravno, nedemokratskim sredstvima (čak nije ni preveden, a kamoli da je prošao predviđenu ustavnu proceduru, kako zahtjeva član 268 Ustava RBiH). Mi moramo istrajati na dokazivanju da mi imamo naš legalni Ustav Republike BiH, usvojen od strane Parlamenta Republike BiH, te insistirati na njegovom vraćanju na snagu, naravno sa mogućnošću njegove nadogradnje a u skladu sa najboljom tradicijom demokratskog društva i specifičnosti Republike BiH.
Mi ne smijemo ulaziti u dejtonsku porceduru, jer u suprotnom, nećemo se moći žaliti kada budemo preglasani. U tom slučaju zamka je u tome da bi nas naveli da sami učestvujemo u donošenju novog ustava, da sami pristanemo na diskontinuitet Republike BiH i da sami prihvatimo ilegalni dejtonski Ustav, kao osnovu za našu budućnost. Tada se ne bi mogli žaliti da nam je legalni Ustav RBiH silom suspendovan, jer bi sami pristali da učestvujemo u donošenju novog ustava. Dugoročno gledano, to bi značilo da smo sami pristali na ukidanje jedine nam domovine, na šta nemamo pravo.
Zbog svega ovoga, uputio sam pismo GO SSDBiH (glavnom odboru Saveza svjetske dijaspore BiH), sa molbom da presipitaju svoju inicijativu i ujedno pokrenu širu javnu raspravu među svim svojim članovima, kao i u krugu BiH dijaspore, kako bi SSD BiH stvarno reprezentatovao naše građane iz dijaspore. Sadržaj tog pisma, uz njihovu saglasnost, prenosim i na stranicu portala Republikebih.net, sa ciljem da se što veći broj naših građana informiše i eventualno uključi u ovu raspravu.
Poštovani predstavnici nevladine organizacije SSDBiH.
Slučajno sam otvorio vašu WEB stranicu i naišao na pismo koje ste uputili predstavnicima Vlasti Republike BiH. Pismo je vezano oko vaše ideje pisanja novog Ustava BiH. U vezi toga htio bih da vam skrenem pažnju na nekoliko, po meni veoma bitnih, detalja.
1. Pisanjem i predlaganjem novog Ustava Republike BiH, napravila bi se ogromna greška s katastrofalnim posljedicama. Time bi se priznao „legalitet" dejtonskog Ustava, nametnutog agresijom, genocidom, masovnim grobnicama i veleizdajom ljudi, koji nisu imali mandat da ruše legalni ustav Republike BiH. Naime, član 268 Ustava Republike BiH jasno propisuje zakonski način kako se Ustav Republike BiH može mijenjati, što očito nije bilo ispoštovano od strane lica, koja su ga nametnula silom i nedemokratskim sredstvima. Ovo možete provjeriti pročitavši naš, jedini legalni i legitimni, Ustav Republike BiH, koji se može naći na ovom linku.
2. Dejtonski sporazum bi, kao dogovor, bio i prihvatljiv da je to samo mirovni plan ali je potpuno neprihvatljiv i ništavan sa aspekta Internacionalnog prava, Internacionalnog ugovornog prava i ustavnog prava Republike BiH - zato što sadrži «Ustav» (Aneks 4). To što u sebi sadrži Ustav BiH, čini ga potpuno ilegalnim po sva tri pravna osnova, kako slijedi:
Po internacionalnom pravu! Preambula Povelje UN isključuje mogućnost interveniranja u ustavna pitanja zemalja članica. Povelja kaže da ništa ne može opravdati miješanje izvana u unutarnji ustavni sistem države- članice UN. Zabrana se odnosi i na samu Organizaciju Ujedinjenih Nacija, a kamo li na famozne velike sile i kontakt grupe; iz retorike branitelja Dejtonske suspenzije RBiH u korist RS.
Po ugovornom pravu! Bečka konvencija, kao referentna za internacionalne ugovore, isključuje mogućnost da atributi suverenosti budu predmet međudržavnih ugovora (član 46). Ugovore, donešene pod pritiskom, smatra ništavnim (član 51 i 52), pa i one dobrovoljne, ako su rezultat nelegitimne volje pregovarača, ako su pregovarali o onome za što po vlastitom ustavu, nemaju mandat (član 49).
Po ustavnom pravu! Tada važeći, Ustav Republike BiH, članovima 154 i 155 zabranjuje pregovaranje o Ustavu Republike izvan Parlamenta Republike, pogotovo u ratnom stanju.
Čak i predlagači i donosioci neustavnih zakona, tokom ratne 1994., u vrijeme kada, navodno, omogućavaju Washingtonski sporazum, u martu mjesecu, nisu imali niti snage niti hrabrosti da uklone ove ustavne članove, 154 i 155, kao viša pravna načela, po kojima su i ti njihovi Washingtonski, tzv. ustavni zakoni, zapravo neustavni.
Kao opravdanje za ove zakone, koji omogućavaju Washingtonski sporazum, bilo je zaustavljanje rata HVO i Armije RBiH. Pored toga što Washingtonski sporazum formira Federaciju Bošnjaka i Hrvata, na dijelu teritorije Republike BiH, u trenutku potpunog vojnog sloma HVO, on ima još jednu nimalo lagodnu namjeru i posljedicu. Njim se najveći problem legalnog formiranja Republike Srpske na teritoriji Republike BiH (zbog atributa genocida i agresije), riješava ¨legalnim¨ otcjepljenjem samih žrtava, Bošnjaka i Hrvata, iz RBiH u tzv. Federaciju, a ujedno ostavlja RS za naknadni dogovor umjesto za pravno rješenje. Tako je pravna ¨gotovina¨ pretvorena u političku ¨veresiju¨, putem odustajanja od pravnog a u korist dogovornog pristupa.
Postepeno kumuliranje podjele RBiH u Dejtonu, samo je dovršeno identičnom obmanom da je ¨Dejton dobar jer je zaustavio rat¨. ¨Dejton¨ je doista zaustavio jedinu legalnu vojsku, Armiju RBiH, dok je u Bosanskoj Krajini oslobađala po jedan grad dnevno. Izuzetno bolni, po branioce i žrtve predratnih dogovora o podjeli BiH, su i prateći argumenti za ¨Dejton¨ kao ¨najbolje od svih loših rješenja¨, ¨polu-punoj čaši¨ i slični argumenti.
Na svu sreću, iz razloga suprotstavljanja ¨Dejtona¨ trima pravnim sistemima, proizlazi odgovor na pitanje zašto u Dejtonu RBiH nije ukinuta, nego samo suspendirana, te ostavljena građanima RBiH da je u ¨Dejtonskom procesu¨ sami ukinu, i to prihvaćanjem ¨Dejtona¨ odnosno njegovog dovođenja do kraja. Pod ¨dovođenjem Dejtona do kraja¨ javno se ciljalo na navodnu reintegraciju BiH, pomoću zajedničkih, umjesto jedinstvenih, institucija (famoznih ¨krovnih zakona¨) i povratka izbjeglica, na osnovu ljudskih prava, a da se pri tome ne dovodi u pitanje legitimitet postojanja RS. Ovaj ¨humanitarni pristup¨ zasnivao se na ideji da žrtve protjerivanja iz RS, istu priznaju, prihvaćajući humanitarna prava, umjesto da prihvate, pravnosnažnija, prava državljana RBiH.
3. Iz gore navedenih razloga, iznenađen sam i razočaran, da je SSDBIH i u moje ime poslala pismo Vlastima dejtonske BiH, sa prijedlogom izrade „novog" Ustava BiH, čime bi se priznali i proglasili, legitmni metodi izmjene ustava silom, ucjenom, ratom, zločinima i veleizdajom. S toga se ovim putem javno ogradjujem od vašeg stava, a vjerujem da ogromna većina prognanih iz RBiH dijeli moje mišljenje.
4. Ukoliko zaista iskreno mislite da nešto pozitivno uradite po pitanju Ustava RBiH, onda bih vam savjetovao da se, iskreno i sa velikom odlučnošću, zalažete za povratak na snagu suspendovanog legalnog i legitimnog Ustava Republike BiH.
USTAV REPUBLIKE BiH IZ 1992. GODINE BAZIRAN JE NA INTERNACIONALNOJ KONVENCIJI U.N. i E.U. O LJUDSKIM PRAVIMA, JEDNAKOSTI U KONSTITUTIVNOSTI SVIH GRAĐANA - DRŽAVLJANA BiH, I ŠIROKOJ REGIONALNOJ DECENTRALIZACIJI, U KORIST JEDINICA LOKALNE UPRAVE I REGIJA UNUTAR USTAVNOG SISTEMA DRŽAVE, REPUBLIKE BiH.
PO USTAVU RBiH IZ 1992 GODINE, SVI GRAĐANI (BILO KOJE VJERE ILI ETNIČKE PRIPADNOSTI ), SU BILI RAVNOPRAVNI I NIJE BILO POTREBE ZA AGRESIJOM SUSJEDNIH DRŽAVA, POD IZGOVOROM DA ĆE U REPUBLICI BIH POJEDINI GRAĐANI POSTATI NERAVNOPRAVNI. USTAV RBiH JE GRAĐANSKI USTAV, POTPUNO KONSTITUTIVNO JEDNAKIH GRAĐANA PRED USTAVOM I ZAKONIMA RBIH.
GRAĐANI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE SU SE 29. FEBRUARA I 01. MARTA 1992. GODINE, SA VEĆINOM OD 64 POSTO GLASOVA, OPREDIJELILI ZA SUVERENU I NEZAVISNU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA I NARODA. ODMAH NAKON REFERENDUMA USLIJEDILA JE AGRESIJA IZ SRBIJE I CRNE GORE, A POTOM I IZ HRVATSKE, ČIJE SU POSLJEDICE BILE OKO 200.000 UBIJENIH GRAĐANA RBIH, NEKOLIKO STOTINA HILJADA INVALIDA, HILJADE SILOVANIH ŽENA, OKO DVA MILIONA GRAĐANA RBIH PROTJERANIH IZ SVOJIH DOMOVA, STOTINE HILJADA DJECE BEZ JEDNOG ILI OBA RODITELJA, OGROMNE MATERIJALNE ŠTETE. CILJ TE AGRESIJE BIO JE, I OSTAO, RUŠENJE REPUBLIKE BiH, ŠTO JE U VELIKOJ MJERI I POSTIGNUTO, TAKO DA JE LEGALNI I LEGITIMNI USTAV RBiH ILEGALNIM METODAMA SUSPENDOVAN.
VEĆINA GRAĐANA RBiH BRANILI SU I BRANE LEGALAN USTAV, ISPRAVNO UTEMELJENU DRŽAVU, LJUDSKA PRAVA SVIH GRAĐANA REPUBLIKE BiH, BEZ RAZLIKE NA VJERU, ETNIČKU PRIPADNOST ILI BILO KOJU DRUGU SPECIFIČNOST!
5. Jedan od ciljeva agresije na Republiku BiH, bio je i ukidanje njenog suvereniteta, odnosno, nasilna izmjena njenog ustavno-pravnog sistema, što je, nažalost, uspješno i provedeno ne na bojnom polju, već neprincijelnim nagodbama, čime je sudbina države izvučena iz pravnog sistema i data u ruke nekolicine neozbiljnih diletanata, da s njom trguju kako hoće, po raznim birtijama, mafijaškim rančevima, mimo institucija sistema i bez učešća građana, kao jedinih nosilaca suvereniteta.
6. Legalitet i legitimitet ustava, kao njavišeg pravnog akta jedne države, proizilazi iz izražene volje njenih građana, kao nosilaca suvereniteta, što je bio slučaj pri donošenju Ustava Republike BiH u Skupštini Republike BiH, u čijem su se donošenju ravnopravno participirali i predstavnici svih konstitutivnih naroda. Volja izražena od strane dokazanih nacističkih zločinaca, zastupnika interesa država, odakle je agresija na RBiH pokrenuta, i volja njihovih kolaboracionista, niti je legalna niti legitimna. Svako pristajanje na njihovu volju je čin nastavka agresije i kontinuiteta veleizdaje Republike BiH i njenih lojalnih građana, što je po članovima 154 i 155 Ustava Republike BiH definisano kao teško krivično djelo. Pravda ne zastarijeva i nosioci takvih protudržavnih pojava, bit će kad tad procesuirani. Sadržaj članova 154 i 155 Ustava RBiH je potpuno jasan, kako slijedi:
Član 154.
Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda, koji u njoj žive, da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost, i Ustavom utvrđeno, uređenje Republike.
Član 155.
Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.
U nadi da ćete preduzeti sve moguće mjere da ispravite katastrofalnu grešku, koju ste napravili slanjem vašeg prijedloga za "novi" Ustav BIH, i da ćete ubuduće konsultovati široki krug građana Republike BiH iz dijaspore, ali i iz domovone, srdačno vas pozdravljam.
Esad JAGANJAC, Dipl. Ing.
Glavni Urednik WEB Portala Republikabih.net
London, UK, 25.06.2009.
RSS feed Kommentare
Zeige/Verstecke Kommentareingabe
