Hrvatska, Slovenija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Srbija postižu uspjehe koji bi objedinjeni mogli postići i sinergijski efekt
ZAGREB - U ljeto 1946. godine tri skandinavske nacionaln aviokompanije - Det Danske Luftfartselskab, Svensk Interkontinental Lufttrafik i Det Norske Luftfatselskap - zajednički su osnovale Scandinavian Airlines System, SAS, koji je preuzeo sve međunarodne aviolinije Danske, Švedske i Norveške.
Te tri zemlje gotovo da nemaju unutrašnji aviopromet: Danska je premalena, a Norveška i Švedska, iako se protežu daleko na sjever, ondje imaju samo nevelike gradiće gdje se i ne isplati letjeti...
Zajednički, zahvaljujući znatnom kapitalu kojim raspolažu i ljudima s međunarodnim poslovnim iskustvom, stvorile su divovsku avioprijevozničku tvrtku, jednu od najuspješnijih u svijetu. Ona je investirala u mnoge nove, manje, čarterske firme, osnovala tajlandski Thai Airways International, prevozi oko 40 milijuna putnika godišnje, a s Lufthansom i Unitedom bila je među utemeljiteljima grupacije Star Alliance.
Splitski meštri i Srbi iz NBA
Tri zemlje koje su tu skandinavsku tvrtku formirale, podijelile su dionice na nejednake dijelove, ali u svakoj od njih država posjeduje polovicu, a privatni investitori drugu polovicu vlasništva.
To je famozno javno-privatno partnerstvo o kojem se u nas odnedavna toliko govori, firma je multinacionalka, europska, a ne kolonijalni instrument američkog biznisa, u jednu riječ - vrlo moderna stvar, zasnovana prije pune 63 godine! Vizionarski iskorak vrijedi više od upornosti u prvocrtnom napredovanju.
Zemlje bivše Jugoslavije nisu toliko orijentirane na privrednu djelatnost koliko su to bile zemlje Beneluxa - Belgija, Nizozemska i Luksemburg - koje su 1947. ratificirale carinsku uniju, jer je njihovo domaće tržište bilo premalo za produkciju bilo kakvih roba.
Zato su, bez obzira na razlike u stupnju društvenog razvoja, uspjeh ekonomije i nacionalni dohodak, kulturu i vjeru, te zemlje, od Slovenije koja ostvaruje 30.000 dolara po glavi stanovnika, do Kosova sa 2300 dolara, u jednome bitno podudarne - u fanatičnom odnosu prema sportu.
U svim tim nacionalnim zajednicama sport igra nevjerojatno važnu ulogu. Sport je religija, a vrhunski sportaši božanstva. U timskim sportovima, pa čak i u nekima za koje u tim zemljama nema nikakvih običajnih ili geografskih predispozicija, postižu se fantastični, u svjetskim mjerilima nepojmljivo dobri rezultati. Postoji specifični genetski potencijal, o kojem, primjerice, govori Igor Štimac kad objašnjava golem uspjeh nogometaša s ovih prostora, pa tu ubraja čak i Brazilca da Silvu koji se kao igrač od najranije dobi formirao u našem okruženju. NBA je puna Srba.
U maloj mediteranskoj selendri, Splitu, iz generacije u generaciju pojavljuju su vrhunski tenisači, šampioni elitnog sporta kojim se gospoda u najbogatijim zemljama Zapada predano bave stoljećima.
Snažni pojedinačno i timski
Hrvatska, zemlja bez ijedne velike planine pokrivene snijegom, dala je u istoj generaciji prvakinju i prvaka svjetskog kupa, te bacila u očaj Švicarce i Austrijance koji dominiraju disciplinom još otkako je Hannnes Schneider prikazao tehniku "Arlberg" pa tako stvorio sport što se danas naziva alpskim skijanjem.
No, to nije ništa prema rezultatima u svim timskim sportovima, za koje su u ovom podneblju ljudi nevjerojatno nadareni, iako je nesposobnost za timsko, kolektivno djelovanje i konstruktivno ponašanje u zajednici glavno obilježje lokalnog društvenog života.
Bivša Jugoslavija bila je, konzekventno, sportska velesila u nogometu, košarci, rukometu i vaterpolu, u velikoj dispropoprciji sa svojom veličinom i investicijama u masovne sportske organizacije. No, iako su, primjerice, Sovjetski Savez i Istočna Njemačka, neusporedivo više ulagale u sportsku infrastrukturu, Jugoslavija je također razvijala masovne sportove kroz rasprostranjene, dobro fundirane saveze, ali, otkako je socijalizam propao, pa zamrla sva ta djelatnost - sportski uspjesi sportskih zvijezda Bivše još su veći, pa bi, da se njihovi nastupi organiziraju preko zajedničkih reprezentacija, izazvali kataklizmu te poremetili odnose snaga na svjetskoj skali...
Spone, ali samo u sportu
Nitko se, naravno, ne bi zbog toga prihvatio nezahvalna posla da rekreira bivšu držvu, ali jedan sveobuhvatni sportski SAS, nekakva Benelux-sportska federacija sigurno ne bi bila loša stvar, kad svim tim sportovima i sportašima danas nedostaje jedino - unutrašnje tržište.
Kako bi pak izgledale reprezentacije što bi proistekle iz toga sportskog zajedništva, kakav bi bio njihov potencijal na svjetskoj sceni istražili su stručnjaci Jutarnjeg lista.
Capello: Balkan je danas što je bila Južna Amerika
ZAGREB, LONDON - Neposredno nakon ždrijeba skupina za Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi u Londonu se, na večeri, okupilo šaroliko međunarodno društvo u kojem su, uz ostale, bili i bivša supruga šefa Formule-1 Slavica Ecclestone, savjetnik za marketing i biznis multinacionalnih kompanija Mercedes i Richmond Čedomir Komljenović te izbornik engleske nogometne reprezentacije Fabio Capello.
Dvije prošle, dvije zamalo
Dok se analizirala svaka skupina i nabrajali favoriti, Capello se u jednom trenutku okrenuo Slavici i Komljenoviću te rekao: - Zamislite da je ostala bivša Jugoslavija, ona bi bila jedan od favorita prvenstva. Kakva bi to bila momčad u kojoj bi igrali reprezentativci BiH Džeko, Ibišević, Hrvati Modrić, Eduardo, Kranjčar, Olić, Srbi Vidić, Ivanović, Stanković... Tko bi im bio ravan.
Svi su se složili s Capellom, jedino je Komljenović bio vrlo sumnjičav.
- Bivša Jugoslavija uvijek je imala dobre igrače, ali rijetko se mogla sastaviti najbolja momčad jer su uvijek pri selekciji prevladali razni drugi interesi, ponajmanje nogometni. Politika je u nogometu u bivšoj Jugoslaviji uvijek imala svoje prste, tako da reprezentacija nije postizala rezultate koji su se od nje mogli objektivno očekivati. Osim toga, Fabio, nemoj da te čuje netko u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Sloveniji, odmah bi te optužili da želiš obnoviti Jugoslaviju, a to je grijeh koji se na tim prostorima ne oprašta - podsjetio je Komljenović.
Kao obrazovan čovjek upućen i u politička zbivanja, Capello je odmah objasnio da to što govori nema veze s politikom te da mu to nije palo na pamet da govori o Jugoslaviji već da je jednostavno pod snažnim dojmom činjenice da su se Srbi i Slovenci plasirali na svjetsko prvenstvo, da je jaki Portugal izbacio BiH reprezentaciju tek u samoj završnici dok Hrvatska, po njegovoj ocjeni, ipak nezasluženo nije izborila plasman u Južnu Afriku.
Blistaju ne samo u Engleskoj
Također je upozorio da u engleskoj Premier ligi sjajno igraju Vidić u Manchester Unitedu, Ivanović u Chelseju, Modrić, Kranjčar i Čorluka u Totenhamu, ali i da igrači s područja bivše Jugoslavije s velikim uspjehom igraju u najboljim prvoligaškim momčadima iz ostalih Liga petice, Španjolske, Njemačke, Italije, Francuske...
Balkan je danas ono što je donedavno bila Južna Amerika, zaključio je Fabio Capello.
Najviše bi bilo naših igrača, a nismo na SP-u
Idealnu reprezentaciju nepostojeće države možemo ilustrirati kao hrvatski mozak sa srpskim jajima. Armirani beton u obrani od srpskih braniča koji dominiraju Premier ligom, ojačan za Vedrana Ćorluku koji je iskovan u bočnog igrača iako je po vokaciji pravi stoper, pa bi u našim nacrtima bio središnji branič.
Na vratima Samir Handanovič, najbolja personifikacija ovog zamišljenog melting pota, Slovenac bošnjačkih korijena kojemu je tek 25, a već godinama brani za Udinese. Vodeći kreativci veznog reda su Modrić i Kranjčar, dok im silinom i probojnošću sekundiraju Krasić (srpski igrač godine) i Stanković. Premda nogometaši svjetskog kalibra, Dario Srna i Zvjezdan Misimović ispadaju iz ove križaljke i priliku čekaju s klupe.
Napad bi predvodio bundesligaški tandem; briljantni egzekutor Edin Džeko uz asistenciju Olića koji poput buldožera razgrće, raznosi i nerijetko zabija. U toj konstelaciji naš Dudu i makedonska zvijezda Pandev ostaju kratkih rukava, kao i Slaven Bilić kojeg s klupe tjeraju i rezultati u kvalifikacijama za SP i poražavajući statistički podatak da u kadru 18 najboljih ima najviše hrvatskih nogometaša (osmorica), a s tim klasama nismo stigli ni do dodatnih kvalifikacija za Južnu Afriku.
Idealna ex- YU rukometna momčad
Červar bi vodio sve svoje igrače
Jugoslavenski rukometni izbornik (bio bi to Lino Červar) malo bi igrača trebao od slovenskog izbornika Zvonimira Serdarušića i srpskog mu kolege Seada Hasanefendića. Isto se odnosi i na Makedoniju u koju bi mogao posegnuti za ‘zagrebašem' Kirom Lazarovim koji bi bio pojačanje u napadačkom dijelu igre na desnoj strani. Bosna i Hercegovina, kao nekadašnji ‘rasadnik' rukometa ionako sve svoje najbolje igrače ‘transferira' u Hrvatsku ili Srbiju. Idealna sedmorka zajedničke reprezentacije bi bila idealna postava sadašnje hrvatske reprezentacije s neznatnim dopunama. Da se zadovolji ‘nacionalni ključ', iz drugih zemalja vjerojatno bi se uzimali igrači kao zamjene igračima iz Hrvatske. ‘Viši interes' bilo bi vraćanje odbjeglog Arpada Šterbika (uzeo španjolsko državljanstvo) u vratarski par s Alilovićem. (P. Žukina)
Idealna ex- YU vaterpolska momčad
‘Sizifov posao' Ratka Rudića
Najtrofejniji svjetski trener Ratko Rudić ima iskustva s ‘jugo-reprezentacijom' i imao bi Sizifov posao pri odabiru najboljih u ‘obnovljenoj reprezentaciji'. Na raspolaganju bi imao igrače iz tri od četiri sada najjače reprezentacije svijeta (Mađarska je ta četvrta). Hrvatska, Srbija i Crna Gora zajedno bi imale velik broj vrhunskih igrača za svaku poziciju i svaki potencijalni izbor imao bi argument za i protiv. Najlakše je našem vrataru Josipu Paviću, centru Igoru Hiniću, Jokoviću i Boškoviću odnosno Sandru Suknu dodati ‘kremu' iz Srbije (Andrija Prlainović i Filip Filipović) te iz Crne Gore Aleksandra Ivovića. S obzirom da su Srbi sada svjetski, a Crnogorci europski prvaci, ovaj izbor podložan je kritici jer je vezan uz hrvatske igrače. Bilo koji igrač iz 1. postave srpske ili crnogorske vrste bio bi kvalitetna zamjena toj prvoj postavi. (P. Žukina)
Idealna ex-YU košarkaška momčad
Velik potencijal iz svih zemalja
Raspadom Jugoslavije, koja je nekad bila košarkaška velesila, Europa je profitirala. Od bivših republika stvorene su tri respektabilne reprezentacije koje su na posljednjem EP-u zauzele drugo (Srbija), četvrto (Slovenija) i šesto mjesto (Hrvatska). Kad dodate Crnu Goru i BiH, gdje postoji potencijal i košarkaška tradicija, jasno da bi današnji izbornik neke imaginarne jugoreprezentacije imao vrlo težak posao pri odabiru. Nekadašnji odnos snaga, kada su u reprezentaciji uglavnom bili igrači iz Hrvatske i Srbije, promijenjen je u korist Slovenaca, koji bi danas sudjelovali s više igrača. Najviše su izgubili Hrvati od kojih bi na širem popisu bili Marko Tomas, Roko Ukić i Marko Banić, možda i Zoran Planinić. Obradovićev izbor bio bi drukčiji, ali glavnina igrača s ovog popisa našli bi mjesto u toj reprezentaciji. (G. Gabrovec)
RSS feed Kommentare
Zeige/Verstecke Kommentareingabe
