Evropljani su koristili kokain još u 17. vijeku, pokazalo je istraživanje tima biomedicinskih i medicinskih stručnjaka sa Univerziteta u Milanu i njihovih kolega sa Poliklinike Milana. U studiji objavljenoj u Journal of Archaeological Science analizirani su očuvani mozgovi dvoje ljudi pronađenih u kripti u Milanu, korišćenoj za sahranu osoba preminulih u Poliklinici.
Ranija istraživanja su otkrila da su hiljadama godina ljudi u zapadnim dijelovima Južne Amerike žvakali lišće koke kako bi osjetili njen efekat. Kada je otkriveno da se lišće može koristiti za proizvodnju kokain hidrohlorida u 19. vijeku, ova droga je postala popularna u mnogim dijelovima Evrope.
Nova studija je pružila dokaze da su barem u jednom dijelu Evrope ljudi žvakali lišće koke kako bi se drogirali najmanje 200 godina ranije. Tokom ispitivanja kripte Ca‘ Granda, korišćene tokom cijelog 17. vijeka, naučnici su otkrili mumificirane ostatke dve osobe koje su imale aktivne komponente iz koke u mozgu, što znači da su žvakali lišće ove biljke.
Tim istraživača je proučavao sve podatke Poliklinike Milana i nije pronašao ni jedan podatak o korišćenju koke u medicinske svrhe. Naučnici su istakli da su ove osobe bile sahranjene na način koji sugeriše da su bile siromašne, što bi značilo da su listovi koke bili jeftini i da su vjerovatno bili široko dostupni.
Studija pruža bolje razumijevanje o načinu na koji se upotreba kokaina mijenjala tokom vjekova u Evropi. Prvo se koristila kao rekreativna ili medicinska supstanca, postala je lijek u 19. vijeku, a potom droga zloupotrebljavana zbog svojih psihoaktivnih svojstava, te postala uzrok čak jedne petine predoziranja u 20. vijeku.
Polikliniku Milana osnovao je 1456. vojvoda Frančesko Sforca kao Magna Domus Hospitalis (Ca‘ Granda). Ovo istraživanje naglašava važnost proučavanja prošlosti kako bismo bolje razumjeli sadašnjost i naučili iz grešaka i iskustava prošlih vremena.
Koka i njeni derivati imaju dugu i kompleksnu istoriju u različitim kulturama širom sveta. Dok su se u zapadnom svetu s vremenom smatrali štetnim i drogama, u mnogim južnoameričkim zemljama i dalje se koristi u tradicionalnoj medicini i sakralnim ceremonijama.
Ova nova studija pruža uvid u evropsku upotrebu kokaina još u 17. vijeku, što je iznenađujuće otkriće koje može promijeniti naše razumijevanje istorije ove supstance. Iako je danas kokain ilegalan i široko se koristi kao droga sa velikim potencijalom za zavisnost i zloupotrebu, njegova istorijska upotreba u medicinske svrhe i kao stimulans je važna za razumijevanje kompleksnog odnosa čovjeka prema drogama kroz vjekove.
Studije kao ova nam pomažu da bolje razumijemo našu zajedničku prošlost i kako se društvene, kulturne i medicinske prakse mijenjaju i razvijaju sa vremenom. Učenje o istoriji kokaina i njegovoj evropskoj upotrebi može nam pomoći da sagledamo kontekst u kojem se trenutno nalazimo sa problemima zloupotrebe droga i kako ih najbolje rješavati u budućnosti.
Ovo istraživanje naglašava važnost multidisciplinarnog pristupa proučavanju istorije i arheologije kako bismo dobili potpunu sliku o životu i praksama prošlih civilizacija. Kroz proučavanje ostataka ljudi iz prošlih vremena možemo saznati mnogo o njihovim navikama, običajima i vjerovanjima, te kako su neki vjeran naroda koristili određene supstance u svakodnevnom životu.
