Srpkinja Marija Večerina živjela je u obuci Obrovac prije nego što je njezina obitelj doživjela strašnu sudbinu tijekom akcije „Oluja“. Njezin sin Stevo bio je pripadnik Vojske Republike Srpske Krajine, dok su njezine dvije kćeri završile srednju školu. Sudbina obitelji se promijenila 05.08.1995. godine kada je Stevo saopćio obitelji da moraju pobjeći nakon što je čuo da je pao Knin. Marija je svjedočila pred Haškim tribunalom o tome kako je Hrvatska vojska zarobila nju, njenu djecu i rođake blizu Dvora na Uni. Tijekom zarobljavanja, njezin sin je ranjen u nogu, a kćer i rođaka su također lakše ozlijeđeni. Nakon toga, odvedeni su u podrum zajedno s drugim Srbima, gdje su naišli na stravičnu sudbinu.
Nakon zarobljavanja, Steva i još četiri mladića su odvojeni i kasnije pronađeni mrtvi, dok su posmrtni ostaci pronađeni na groblju u Kninu. Obdukcija je utvrdila da su ubijeni vatrenim oružjem, ostavljajući obitelj Večerina u dubokoj tuzi i patnji. Unatoč svjedočenju Marije Večerina i drugih svjedoka, generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak su konačnom presudom Haškog tribunala oslobođeni krivice, ostavljajući obitelj Večerina i mnoge druge obitelji žrtava „Oluje“ bez pravde i zadovoljstva. Ova presuda je izazvala ogorčenje i kontroverze širom regije, ostavljajući duboke tragove na obiteljima žrtava.
Svjedočenje Marije Večerina predstavlja samo jednu od mnogobrojnih priča o stradanjima srpskog stanovništva tijekom akcije „Oluja“ koja je provođena u kolovozu 1995. godine. Mnoge obitelji su proživjele traume, gubitke i patnje, a mnoge su od njih ostale bez pravde i zadovoljstva zbog nekažnjenih zločina koji su im se dogodili. Sudbine ljudi poput Marije Večerina ne smiju biti zaboravljene, a njihova svjedočenja moraju biti čuvana kako bi se istina o stradanjima tijekom „Oluje“ očuvala i prenijela sljedećim generacijama.
Haški tribunal je imao za cilj osigurati da odgovorni za ratne zločine budu privedeni pravdi, no mnoge presude su izazvale kontroverze i nezadovoljstvo među žrtvama i njihovim obiteljima. Nedostatak pravde za obitelji poput obitelji Večerina ostavlja duboke rane i trauma koje će biti teško zacijeliti. Potrebno je nastaviti raditi na istraživanju zločina tijekom „Oluje“ i osigurati da se odgovorni izvedu pred lice pravde.
Uspomene na stradanja tijekom „Oluje“ ne smiju biti zaboravljene, a žrtve zaslužuju pravdu i priznanje za sve što su prošle. Marija Večerina i druge žrtve zaslužuju istinu i pravdu koja im je duguju za patnje i gubitke koje su pretrpjele. Njihova svjedočenja su važna za očuvanje povijesti i istine o događajima tijekom rata, te nikada ne smiju biti zaboravljena.
Haški tribunal je imao važnu ulogu u osiguravanju pravde za žrtve ratnih zločina, no mnogi slučajevi su ostali nerazriješeni i nekažnjeni. Potrebno je nastaviti raditi na istraživanju i procesuiranju zločina tijekom „Oluje“ kako bi se žrtvama pružila pravda koju zaslužuju. Obitelj Večerina i mnoge druge obitelji traže istinu i pravdu za svoje najmilije koji su stradali tijekom akcije „Oluja“, te je važno nastaviti s radom na procesuiranju odgovornih kako bi se žrtvama pružila pravda i zadovoljstvo.
