Glumac Žarko Laušević je 30. i 31. srpnja 1993. godine napadnut u kafiću u Podgorici i nakon toga je pucano iz njegovog pištolja, ubivši dvojicu mladića i ranivši jednog. Dragor Pejović (20) i Radovan Vučinić (19) ubijeni su, dok je Andrija Kažić ranjen u testise. Laušević je opisao tu noć u svojoj knjizi „Godina prođe, dan nikad“, navodeći da nije učinio ništa što bi moglo izazvati svađu, te da je bio napadnut i gurnut prije nego što je upotrijebio pištolj.

Nakon više sudskih presuda koje su bile ukinute pred Vrhovnim sudom Crne Gore, Laušević je 2001. godine pravomoćno osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 13 godina zbog prekoračenja nužne obrane. Predsjednik Srbije Boris Tadić pomilovao ga je 2011. godine na temelju bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore koji je predviđao izdržavanje kazne u zemlji čiji je državljanin osuđeni.

Obitelji ubijenih mladića izrazile su negodovanje zbog vijesti o pomilovanju Lauševića. Ilinka Vučinić, majka ubijenog Radovana Vučinića, bila je potresena tom odlukom, dok je Nebojša Pejović, brat ubijenog Dragora Pejovića, smatrao da je teško pomilovati nekoga tko je oduzeo dva života. Unatoč toj tragediji, Žarko Laušević ostao je zapamćen po svojim ulogama u domaćoj kinematografiji i literaturi.

Laušević je preminuo 15. studenog 2023. godine u Beogradu od raka pluća. Bio je značajna figura u svjetskom i domaćem filmu, a njegova ostavština i dalje živi kroz njegove uloge i književno djelo. Britanski list Guardian također je objavio članak o legendi naše glumačke scene, potvrđujući njegovu svjetsku reputaciju.