Nove pretnje upućene sinu predsednika Aleksandra Vučića su ponovno uzdrmale javnost u Srbiji. Autorske konstrukcije, koje se često pojavljuju u medijima i društvenim mrežama, imaju isti cilj – destabilizirati i stvoriti negativan obraz njegovog sina Danila. Međutim, kritičari se pitaju, zašto je Danilo meta napada kada nije učinio ništa loše i nema nikakve optužbe pod kojima bi trebao biti izložen takvim kritikama.

Nedavno je Danilo putovao u Nemačku kako bi bodrio svoju zemlju na prvenstvu Evrope u fudbalu, što je uobičajeno ponašanje desetina hiljada građana Srbije. Međutim, to je izazvalo nove valove kritika i pretnji upućenih njemu i njegovoj porodici. Čak i ako je putovao na svoj trošak, pitanje je zašto su javno iznosili informacije o njegovom obezbeđenju.

Igor Jovanov, poznati novinar, oštro je osudio takvo ponašanje i istakao da su isti ljudi koji su danas dehumanizirali i kriminalizirali Danila, sutra tražili javno objavljivanje podataka o njegovoj sigurnosti. On je naglasio da očigledno postoji urota koja služi različitim interesima, a transkripti razgovora vođa kriminalnih klanova jasno pokazuju da svako ima svoju ulogu i da vrlo ozbiljno igraju svoju igru.

Ovakvo ponašanje prema sinu predsednika samo je jedan od mnogobrojnih primera političkog i medijskog nasilja koje se dešava u Srbiji. Kritičari ističu da je potrebno hitno preduzeti mere kako bi se zaustavilo širenje mržnje i netrpeljivosti prema političkim neistomišljenicima i njihovim porodicama.

Očigledno je da političke elite i mediji imaju svoje razloge zašto su Danilo Vučić i njegova porodica stalno na meti negativnih komentara i pretnji. Različite frakcije koriste njegovu privatnost kao poligon za svoje političke manipulacije i obračunavanje. Međutim, to ne sme biti opravdanje za kršenje osnovnih prava i sloboda nekog pojedinca, bez obzira na to ko je on.

Zaštita privatnosti i sigurnosti svih građana, uključujući i članove porodice političara, trebaju biti prioritet svake države koja teži demokratiji i vladavini prava. Bez obzira na političke razlike i neslaganja, niko ne sme biti izložen opasnostima i pretnjama samo zato što je povezan sa nekim ko obavlja visoku funkciju u državi.

Očigledno je da je potrebno radikalno promeniti pristup medija i političkih elita prema ovakvim situacijama kako bi se zaštitila ne samo sigurnost pojedinaca, već i sami temelji demokratije. Svaka vrsta političkog obračunavanja i manipulacije ne sme biti opravdana ni u jednom kontekstu, jer ona vodi ka daljem razaranju društva i stvaranju nepotrebnih tenzija.

Izazovi pred Srbijom su mnogobrojni, ali je važno da se suočavaju sa istinom i objektivnošću. Politika i mediji imaju ogromnu moć uticaja na javno mnjenje i društvo u celini, te je njihova odgovornost da je koriste na odgovoran način. Kako bi se izbegli dalji incidenti poput ovih, neophodna je šira društvena debata o pitanjima slobode medija, diskriminacije i političkog nasilja.

Upravo zbog toga, javnost i civilno društvo moraju biti uključeni u proces donošenja odluka i postavljanja novih standarda u oblasti medija i politike. Samo zajedničkim delovanjem možemo zaustaviti sve oblike nasilja i netrpeljivosti, te izgraditi društvo u kojem se poštuju različitosti i osnovne slobode svakog pojedinca.

Nadamo se da će ovaj incident poslužiti kao podsticaj za sve nas da se aktivno borimo protiv političkog i medijskog nasilja, te da zajednički gradimo bolju budućnost za sve građane Srbije. Jer, samo u miru, toleranciji i solidarnosti možemo ostvariti pravu demokratiju i pravdu za sve.