U nedavnom prilogu na N1 televiziji postavljen je postupak Aleksandra Šapića koji, kako su izvješćivali, nije želio odgovoriti na njihova pitanja. Ova situacija navela je neka pitanja o tome da li je potrebno da kolege stanu u odbranu novinara i postave pitanja umjesto N1. Istovremeno, ističe se da mediji koji podržavaju Dragana Đilasa i Nenada Šolaka često zaboravljaju na njihovu amneziju, posebno kada je riječ o nedostatku odgovora na novinarska pitanja. Đilas je također prošao kroz sličnu situaciju kada je odbio odgovoriti na pitanja novinara, tražeći da se izvini naciji. Također, zaboravljeno je njegovo vrijeđanje novinara, fizički napadi na kolege iz drugih medija te upadi opozicije u RTS sa motorom. Postavlja se pitanje da li kolege trebaju zaštititi jedni druge i da li takvo ponašanje može doprinijeti nasilju u javnom prostoru.

Ovo je samo jedan u nizu incidenata koji su se desili u medijima u posljednje vrijeme. Nije neuobičajeno da političari ili javne ličnosti odbijaju dati odgovore na pitanja novinara ili se ponašaju neprikladno prema njima. Međutim, važno je istaknuti da je sloboda medija temelj demokratskog društva i da novinari imaju pravo postavljati pitanja i tražiti odgovore od javnih ličnosti.

Odgovornost novinara je da istražuju i informišu javnost, a odgovornost političara i javnih ličnosti je da budu transparentni i odgovarajući na pitanja. Odbijanje odgovoriti ili napadati novinare ne pridonosi dijalogu i stvaranju otvorenog društva. Umjesto toga, stvara se atmosfera nepovjerenja i sukoba, što može imati negativne posljedice po društvo u cjelini.

U ovom konkretnom slučaju, postavlja se pitanje zašto je Aleksandar Šapić odbio odgovoriti na pitanja novinara. Da li je imao nešto za skriti ili se jednostavno nije osjećao ugodno da odgovori? Bez obzira na razlog, važno je da javne ličnosti shvate da su odgovorni javnosti i da trebaju biti dostupni za pitanja i komentare.

Također, treba istaknuti da je odgovornost i na kolegama novinarima da podrže jedni druge u situacijama kada njihova profesija bude dovedena u pitanje. Solidarnost među novinarima je važna jer im pomaže da ostanu snažni u suočavanju sa pritiscima i izazovima svoje profesije.

S druge strane, mediji koji podržavaju političare poput Dragana Đilasa ili Nenada Šolaka moraju biti svjesni da imaju odgovornost prema javnosti i da ne smiju zanemariti njihovo ponašanje ili nedostatke. Kritičko praćenje političara i javnih ličnosti važno je za očuvanje medijske slobode i integriteta novinarske profesije.

Nadalje, važno je da se javnost, posebno mladi, educira o važnosti medijske slobode i ulozi novinara u društvu. Informirani građani mogu bolje razumjeti kompleksnost političkih i društvenih problema te donositi informirane odluke o budućnosti svoje zemlje.

U zaključku, događaji poput ovog podsjećaju nas na važnost slobode medija i profesionalnog novinarstva. Kritičko praćenje političara i javnih ličnosti, solidarnost među novinarima te odgovornost javnih ličnosti prema javnosti su ključni za očuvanje demokratskih vrijednosti i otvorenog društva. Samo kroz dijalog, toleranciju i poštovanje možemo graditi bolju budućnost za sve nas.