NARODNE ZABLUDE I DUHOVNE ISTINE: Zašto se monahinjama ne ljubi ruka?

Milan Petrović avatar

Pravoslavna vera, koja je poznata po bogatoj simbolici i dubokom duhovnom značenju, pruža svojim vernicima brojne obrede i običaje koji odražavaju samu suštinu vere. Jedan od tih običaja je celivanje ruke sveštenika ili episkopa, koji simbolizuje poštovanje prema blagoslovu koji dolazi od samog Hrista. Međutim, u slučaju monahinja ovaj običaj se ne praktikuje, a razlog za to leži u crkvenim kanonima i teologiji.

Sveštenici, koji su dobili blagodat Svetog Duha za služenje Crkvi, osenjuju vernike krsnim znakom i donose blagoslov od Gospoda. Episkopi i sveštenici prilikom blagoslova oblikuju prste u slova IS HS, što predstavlja Isusa Hrista. Kroz ovaj obred, sveštenik prenosi blagoslov vernicima, dok se prema rečima Svetog Jovana Zlatoustog „ne blagosilja čovek, već Bog blagosilja kroz njegovu ruku i jezik“.

Da bi vernik primio blagoslov od sveštenika ili episkopa, potrebno je sastaviti šake u obliku krsta i izgovoriti reči „Blagoslovi, oče“ ili „vladiko“. Nakon primljenog blagoslova, vernik poljubi ruku sveštenika kao simbol nevidljive ruke Hrista, dok sveštenik izgovara reči „Bog blagoslovio“.

Monahinje, koje ne poseduju svešteničku blagodat, ne obavljaju blagoslov na isti način kao sveštenici. One se obično oslovljavaju sa „sestro“, dok se igumanija, starešina manastira, naziva „mati“. Iako postoji tumačenje da se igumaniji može celivati ruka kao izraz poštovanja, to je više povezano sa svetovnim pravilima nego sa crkvenim kanonima.

Monaštvo se vodi crkvenim kanonima, a ne svetovnim pravilima. Monahinje ne pružaju blagoslov na isti način kao sveštenici, ali to ne umanjuje poštovanje prema njima. Razlika u duhovnim ulogama između sveštenika i monahinja ističe se u njihovoj posvećenosti i molitvi, kojima osnažuju duhovni život zajednice.

Sve u svemu, pravoslavna vera ima svoje specifične običaje i rituale koji duboko odražavaju duhovnost i veru vernika. Iako se pojedini običaji razlikuju u zavisnosti od duhovne uloge u crkvi, svaki od njih ima svoje mesto i svrhu u očuvanju i širenju vere. Kroz poštovanje i razumevanje tih običaja, vernici mogu otkriti dublje značenje svoje vere i duhovnosti.

Milan Petrović avatar