Autonomna vozila se smatraju sigurnijima od ljudskih vozača, ali bi li vjerovali gljivi koja upravlja vozilom?
Naučnici sa Univerziteta Cornell razvili su novi biohibridni robot koji koristi komponente izvan životinjskog carstva: gljive. Ovi organizmi osjećaju i komuniciraju koristeći električne signale koji se šalju kroz njihovu micelijumsku mrežu, koja funkcioniše kao sistem korijena. Tim je uzgajao micelijum direktno na elektronici robota, koristeći ove prirodne signale za pokretanje mašine.
Istraživači su stvorili električni interfejs koji precizno beleži elektrofiziološku aktivnost iz micelijuma, obrađuje je i pretvara u digitalni signal koji robot može da razumije. Kada se ti signali pošalju aktuatorima, robot se pokreće kao odgovor na signale gljiva, koje same šalju signale kao odgovor na promjene u okruženju, poput svjetlosti.
Tim je napravio dvije verzije ovih biohibridnih robota. Jedan je relativno jednostavna jedinica sa točkovima, dok je drugi oblika nalik pauku sa mekim nogama. U oba slučaja, Petrijeva posuda sa gljivom se nalazi na vrhu, gde može reagovati na svjetlost i druge stimuluse, pre nego što pošalje signale nogama ili točkovima kako bi se pokrenula.
Obje vrste robota su prošle kroz tri eksperimenta. Prvo, roboti su se kretali na osnovu prirodnih kontinuiranih skokova u signalima iz micelijuma. U drugom eksperimentu, naučnici su obasjali gljivu ultraljubičastom svjetlošću, što je promijenilo način na koji su se kretali. Na kraju, tim je uspio da demonstrira da mogu potpuno nadjačati signal gljiva ukoliko bi bilo potrebno ručno kontrolisati robota.
Iako je svjetlost bio jedini direktni stimulus testiran do sada, tim kaže da bi buduće verzije mogle inkorporirati više ulaznih parametara, poput hemijskih signala. Ideja je da su živi sistemi prirodno odlični u reagovanju na više spoljnih uticaja poput svjetlosti, toplote i pritiska, dok bi sintetičke verzije zahtijevale pojedinačne, specijalizovane senzore za svaki od njih.
„Ovaj rad je prvi od mnogih koji će koristiti gljivično carstvo za obezbjeđivanje senzora okoline i komandnih signala robotima kako bi poboljšali njihov nivo autonomije“, rekao je Rob Shepherd, glavni autor studije.
„Potencijal za buduće robote mogao bi biti da osjećaju hemiju tla u redovima usjeva i odluče kada treba dodati više đubriva, na primjer, možda smanjeći negativne posljedice poljoprivrede poput štetnih cvjetanja algi“, dodao je on.
Ovaj inovativni koncept pokazuje širok raspon mogućnosti korištenja gljiva u robotici i tehnologiji. Kombinacija bioloških organizama sa elektronskim komponentama otvara vrata za potpuno nove načine kretanja i interakcije robota sa okolinom.
Nadamo se da će ovaj rad poslužiti kao temelj za dalja istraživanja i razvoj biohibridnih robota sa sve većom autonomijom i sposobnošću prilagođavanja različitim promjenama u okruženju. Uostalom, ako gljiva može upravljati robotom, šta je sledeće?
Svijet tehnologije nikada ne prestaje iznenađivati svojim inovacijama, a biohibridni roboti sa gljivom svakako su jedan od najnovijih primjera tog napretka. Naučnici su pokazali da mogu kombinirati prirodne procese sa naprednom tehnologijom kako bi stvorili robotičke sisteme koji su sposobni da reaguju na svoje okruženje na jedinstven i efikasan način.
Ova nova tehnologija otvara mogućnosti za različite primjene u industriji, poljoprivredi, medicini i drugim oblastima gdje bi autonomni roboti mogli poboljšati efikasnost i produktivnost. Postizanje veće autonomije i prilagodljivosti robota može imati značajan uticaj na način na koji se obavljaju različiti zadaci i poslovi u različitim sektorima.
Uz sve veći napredak u oblasti robotike, očekuje se da će se i ovaj koncept biohibridnih robota sa gljivom dalje razvijati i rasti u budućnosti. Sa novim tehnikama i tehnologijama koje se neprestano razvijaju, mogućnosti za inovacije u robotici i automatizaciji su beskonačne.
U zaključku, biohibridni roboti sa gljivom predstavljaju fascinantan primjer spajanja biologije i tehnologije radi stvaranja novih, inovativnih sistema. Ova vrsta integracije otvara vrata za nove mogućnosti i potencijale u oblasti robotike i automatizacije, što može imati značajan uticaj na način na koji se obavljaju različiti zadaci i poslovi u brojnim industrijama.
