Nedeljnik „Hrvatski tjednik“ izazvao je veliku pažnju i kontroverze svojom naslovnicom posvećenom papi Franji, koji je preminuo na Uskrsni ponedeljak 21. aprila 2025. godine. U tekstu ovog nedeljnika, koji se smatra glasom „pravovernih“ hrvatskih nacionalista, papa Franjo je optužen za „šurovanje s četnicima“, što je dodatno razbesnelo većinu Hrvata.
U uvodnom delu teksta, novinari izražavaju osećaj gubitka prema papi Franji, ali ne na uobičajen način. Njihova poruka glasi: „Zbogom Papi: Nije vredan ni jedne hrvatske suze jer je više voleo zločinačku Srpsku pravoslavnu crkvu nego hrvatske katolike i Stepinca!“. Ova izjava jasno ukazuje na duboku frustraciju i razočaranje koje nacionalisti osećaju prema njegovom pontifikatu.
Analizirajući papin život i rad, „Hrvatski tjednik“ se osvrće na to koliko je Franjo bio blizak „malima i odbačenima“, istovremeno ga optužujući za licemerje. Kako pišu, papa Franjo je tokom svog pontifikata više voleo da se dodvorava svetskim moćnicima nego da se bavi stvarnim problemima običnih ljudi. Ove kritike dolaze u trenutku kada se suočava s optužbama da je njegova Crkva tokom pandemije „napustila vernike“ i onemogućila misna slavlja.
Jedna od glavnih tačaka kritike u ovom tekstu jeste papino „šurovanje s četnicima“. U njemu se ističe da je Franjo, dok je nastojao da unapredi odnose s Srpskom pravoslavnom crkvom, ostavio gorak ukus među Hrvatima zbog proglašenja svetim blaženoga Alojzija Stepinca. U tom kontekstu, novinari se pitaju koliko je Katolička crkva u Hrvatskoj snosila odgovornost za to što nije uspela da se suprotstavi „srpskim lažima“ o Stepincu.
U narednom pasusu, glavni urednik „Hrvatskog tjednika“, Ivica Marijačić, naglašava pročetničku politiku pape Franje. On se osvrće na posetu Sarajeva iz 2015. godine, kada papa nije pokazao empatiju prema hrvatskim katolicima koji su pretrpeli velike gubitke tokom rata. Marijačić smatra da je papa svojim postupcima uvredio i ponizio Hrvate, posebno kada je obustavio kanonizaciju Stepinca, što je, prema njegovim rečima, bila „nečuvena sramota“.
U nastavku teksta, kritika se pojačava, a Franjo se naziva „terorističkom i zločinačkom“ figurom zbog njegovog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Autor se osvrće na to da je papa prepustio odluku o Stepincu „terorističkoj i zločinačkoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi“, što je dodatno pogoršalo percepciju pape među Hrvatima.
Na kraju, Marijačić zaključuje da će Franjo ostati zapamćen kao „najgori papa“ u svesti hrvatskog naroda, i da nije zaslužio ni jednu suzu za svoj odlazak. Ova oštra kritika i emotivna retorika jasno ukazuju na duboke podele koje postoje unutar hrvatskog društva kada je reč o religiji, nacionalizmu i istorijskim pitanjima.
Ceo tekst „Hrvatskog tjednika“ predstavlja snažan odraz osećanja razočaranja i frustracije prema papi Franji, dok istovremeno odražava i šire političke i socijalne tenzije u Hrvatskoj. Ovaj članak će sigurno izazvati rasprave u medijima i među javnošću, dok se mnogi pitaju kakve će posledice ova kritika imati na odnose između Katoličke crkve i hrvatskog društva.
