Problem nedostatka vozača prisutan je već godinama u Hrvatskoj. Naime, mlađi vozači odlaze u inozemstvo zbog većih primanja, zbog čega domaći autoprevoznici, većinom privatni, moraju uvoziti radnu snagu iz inozemstva ili zapošljavati penzionere. Posljedično tome, svakodnevno se u vozilima javnog prijevoza mogu vidjeti stariji vozači, koji su već u dubokoj starosti.
Trenutni propisi ne postavljaju starosnu granicu za vozače, ukoliko su zdravi. Medicinski pregledi profesionalnih vozača regulirani su Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, te propisuje da vozači moraju proći liječničke preglede svake tri godine, dok oni koji prevoze djecu ne smiju imati zdravstveno uvjerenje starije od godinu dana. Nažalost, unatoč ovim pravilima, mnogi privatni prijevoznici zapošljavaju vozače duboke starosti, jer je to za njih financijski isplativo.
Profesionalni vozači imaju ograničenje od devet sati vožnje, uz obaveznu pauzu od najmanje 45 minuta nakon prvih četiri i pol sata vožnje. Brzina autobusa u organiziranom prijevozu djece je ograničena na 70 km/h, dok na autocesti smiju voziti najviše 90 km/h. Osim toga, vozači moraju se pridržavati i ostalih propisa poput nošenja fotokopije zdravstvenog uvjerenja, te dokaza da su odmorili najmanje 11 sati prije vožnje.
Profesor dr. Aleksandar Milovanović, direktor Instituta medicine rada „Dr. Dragomir Karajović“ istaknuo je da profesionalni vozači prolaze dodatne preglede u usporedbi s amaterskim vozačima. Na primjer, vozač amater može biti potpuno gluh, dok profesionalni vozač to ne smije biti. Također, vozači koji imaju zdravstvene poteškoće moraju ih prijaviti svom liječniku te proći dodatne preglede poput EKG-a radi otkrivanja srčanih problema ili pregleda za dijabetes.
Dr. Milovanović napominje da će u budućnosti biti uveden i pregled kod neurologa radi procjene stanja živaca nakon komplikacija primarnih bolesti, što je standardna praksa u zemljama Europske unije. Sve ove mjere imaju za cilj osigurati sigurnost vozača i putnika te su nužne za ispunjavanje europskih standarda.
U zaključku, problem nedostatka vozača u Hrvatskoj zahtijeva sveobuhvatno rješenje kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa i putnika u vozilima javnog prijevoza. Potrebno je poduzeti korake kako bi se očuvali standardi sigurnosti i osigurala kvalitetna radna snaga u sektoru prijevoza.
