U današnje vrijeme, mesari u Srbiji doista imaju priliku zarađivati velike svote novca, koje se mogu mjeriti sa plaćama menadžera u velikim kompanijama. U prosjeku, mesari mjesečno zarađuju između 70.000 i 120.000 dinara, što je itekako primamljivo. Međutim, unatoč visokim primanjima, ovo zanimanje trenutno nije popularno među domaćim stanovništvom. Kao rezultat toga, mnoge mesne industrije su prisiljene zaposliti mesare iz drugih zemalja, poput Bangladeša, koji je udaljen čak 6.600 kilometara. Samo oko 200 učenika godišnje upisuje programe obrazovanja za mesare, što nije dovoljno da bi se pokrila domaća potražnja, upozoravaju stručnjaci.

Prema izjavama vlasnika mesarskih industrija, ovo deficitarno zanimanje predstavlja veliki problem jer radnici često daju otkaz unatoč povećanju plaća. Situacija je do te mjere ozbiljna da su neki radnici u ovoj industriji postigli plaće koje su na razini menadžera s fakultetskom diplomom. Nedovoljan broj radnika i potreba za specifičnim proizvodnim rokovima prisilili su industriju da se okrene uvozu radne snage iz drugih zemalja.

Nebojša Atanacković, iz Unije poslodavaca Srbije, smatra da će Srbija i dalje morati zapošljavati radnike iz inozemstva, jer nedostatak radne snage uzrokuje porast cijena rada. Nedostatak radnika pridonosi rastu plaća, pa ne čudi što se plate mesara penju i do 120.000 dinara. Nedostatak djece koja žele upisati ovaj smer i potražnja za ovim poslom također predstavljaju nedostatak na tržištu rada.

Na portalima za zapošljavanje, tražilo se čak oko 130 radnika s mesarskim vještinama posljednje tri godine. Miloš Turinski s portala „Infostud“ ističe da nedovoljan interes za školovanje mesara, odlazak stručnih kadrova u inozemstvo i radni uvjeti predstavljaju razloge za manjak mesara u zemlji. Predsjednik Foruma srednjih stručnih škola, Milorad Antić, naglašava da je interes za programima obrazovanja za mesare u srednjim školama po cijeloj Srbiji sve manji, što dovodi do manjka radnika na tržištu rada.

Kao posljedica ovoga, poslodavci su prisiljeni zapošljavati radnike iz drugih zemalja poput Makedonije, Bugarske, Bosne i Hercegovine. Radnicima su potrebni zidari, tesari, parketari i zavarivači, ali interes za ove zanatske poslove također opada među domaćim stanovništvom. Zbog toga su visoka primanja i osiguran posao koje može pružiti zanatsko obrazovanje uistinu primamljivi za djecu koja razmišljaju o svojoj budućnosti. Ovo je problem s kojim se suočavaju ne samo u Srbiji, već i u drugim zemljama širom svijeta, stoga će ova situacija zahtijevati koordinirane napore različitih dionika kako bi se riješila nestašica radne snage u ovim ključnim branšama.