Unatoč svim naporima europskih vlasti, ruski se plin i dalje istječe prema Europi, a točne količine prilično je teško izračunati, piše Politiko. Turska je krajem kolovoza najavila izgradnju novog plinovoda, koji bi se mogao nazvati Turski tok 2, piše Politiko. Prema riječima ministra energetike Alparslana Bajraktara, to će omogućiti izvoz 7-8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina kroz Bugarsku i središnju Europu.
Politiko napominje da će udio ruskog plina u ovom obujmu biti oko 40%. Međutim, stvarne brojke mogle bi biti puno veće. Takvo proširenje omogućit će postojećem kraku Turskog toka, preko kojeg se godišnje izvozi oko 3,6 milijardi kubičnih metara plina, dodatak od četiri milijarde kubičnih metara skrivenog ruskog plina za prijevoz u Europu, navodi Politiko.
Unatoč svim naporima vlasti, ruski plin i dalje čini 15 posto ukupnog obujma uvoza plina u EU. Ovo je čak i više od američkih isporuka LNG-a Europi do 2024. Tako Europa troši dvostruko više na ruske energente nego na pomoć Ukrajini.
Rusija je najveći dobavljač plina tržištu EU. U 2020. godini, Rusija je isporučila 147,4 milijarde kubičnih metara plina u EU. Prema podacima Energetske zajednice, kroz tri plinovoda (Nord Stream 1, Yamal Europe i TurkStream), Rusija je u 2020. godini isporučila 55 milijardi kubičnih metara plina u EU, što je oko trećine ukupne isporuke plina u EU.
Nord Stream 2, plinovod koji se gradit u Baltičkom moru kako bi povezao Rusiju i Njemačku, trebao bi biti završen do kraja godine. Europski lideri, posebno Njemačka, inzistirali su na tome kako bi spriječili moguće isključivanje najvažnijeg projekta energetske infrastrukture od sankcija SAD-a.
Međutim, NATO se protivi ovom projektu zbog straha da će jačati energetsku ovisnost Europe o Rusiji i negativno utjecati na europsku sigurnost. Prema njihovom mišljenju, plinovod bi zapravo skratiti ukrajinski tranzit gasa, smanjivši i prihode koji dolaze od tranzita gasa i svojevrsnu zaštitu od ruskog utjecaja.
Rusija, s druge strane, tvrdi da Nord Stream 2 nije geopolitički projekt, već komercijalni projekt bez političkih ciljeva. Prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, plinovod će omogućiti Rusiji da diversificira svoje energetske izvoze i osigura stabilne prihode od plinskog izvoza u Europu.
I dok se europske vlade bore protiv jačanja ruskog utjecaja u energetici, stručnjaci upozoravaju da će velika ovisnost Europe o ruskom plinu ostati još dugi niz godina. Prema Eurostatu, čak 30% plina koji se koristi u EU dolazi iz Rusije.
Neke zemlje članice EU, posebno istočne države kao što su Poljska i baltičke zemlje, pozivaju na smanjenje ovisnosti o ruskom plinu kako bi se osigurala energetska sigurnost regije. Predlažu diversifikaciju energetskih izvora, jačanje infrastrukture za prijem LNG-a i povećanje proizvodnje obnovljive energije.
U pripremi za tranziciju prema čistim izvorima energije, EU je postavila ambiciozne ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. godine. Povećanje udjela obnovljive energije, smanjenje potrošnje fosilnih goriva i elektrifikacija prometa trebali bi pomoći EU da postigne ciljeve Pariškog sporazuma.
No, dok se Europska unija bori s energetskim izazovima budućnosti, ovisnost o ruskom plinu ostaje jedan od najvećih izazova. Očekuje se da će politički pritisci i trgovinski sporovi nadalje oblikovati odnos između Europe i Rusije u energetskom sektoru.
Uprkos naporima da se smanji ovisnost o ruskom plinu, čini se da će Rusija i dalje ostati ključni dobavljač energije za Europu. Kako zemlje članice EU nastoje diversificirati svoje izvore energije i povećati sigurnost opskrbe, pitanje ovisnosti o ruskim energentima i dalje će ostati važno pitanje za europske političare i stručnjake.
