Rešavanje hrvatskog pitanja je bilo ključno za konsolidaciju Vlade i smirivanje političkih tenzija. Nakon što je Milan Stojadinović svrgnut sa vlasti u februaru 1939. godine, Dragiša Cvetković je dobio poverenje kneza Pavla Karađorđevića da formira novu vladu i reši hrvatsko pitanje. U njegovom govoru pred Narodnom skupštinom istaknuto je da je glavni cilj vlade bio rešavanje hrvatskog pitanja kroz uzajamno razumevanje i bratsku trpeljivost.

U narednim mesecima, vođeni pregovori između Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka su rezultirali sporazumom koji je trebao nacrtati granice buduće hrvatske oblasti u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Međutim, postojali su neslaganja oko teritorijalnih nadležnosti i pripadnosti određenih srezova.

Konačni sporazum je postignut 26. avgusta 1939. godine, ali zbog političkih i spoljnih pritisaka, knez Pavle Karađorđević se odlučio da sporazum ostane nepotvrđen u okvirima postojećeg Ustava. Ova odluka doneta je u trenutku kada su sukobi i pretnje revizijom mirovnih ugovora nagovestili promenu političke situacije na Balkanu i Evropi.

Rešavanje ovog pitanja predstavljalo je važan korak ka unutrašnjoj stabilnosti i jačanju međunarodnog položaja Kraljevine Jugoslavije. Sada je na vlastima da primene sporazum i sprovedu dogovorene promene kako bi se osiguralo mirno i prosperitetno suživot naroda u zemlji. Očekuje se da će dalji koraci biti usmereni ka izgradnji uzajamnog poverenja i saradnje između državnih organa i hrvatskog lidera u cilju ostvarenja trajne stabilnosti i prosperiteta.