Pavle Grbović, lider Partije slobode i pravde (PSG), osvrnuo se na nedavne polemike i negodovanja koja su izazvana prisustvom raznih govornika na protestu održanom u Novom Sadu. Ovaj događaj, koji je okupio brojne građane podržavaoce studentskih zahteva, postao je tema rasprave, posebno nakon što su se na skupu obratili novinari, profesori, glumci i reditelji. Ove ličnosti su izazvale različite reakcije, pa čak i ograđivanje plenuma studenata sa Filozofskog fakulteta u Beogradu od skupa.
Grbović je na društvenoj mreži X (ranije poznatoj kao Twitter) komentarisao kako je važno da javnost „treba da se odrekne naivnih zabluda“. On je naglasio da, ako se zaista zalažemo za demokratiju, moramo prihvatiti da nam se neće svi učesnici, govornici ili zastave na protestu svideti. „Ako hoćemo demokratiju, a govorimo da hoćemo; Ako smo oduševljeni obnavljanjem demokratije u najčistijem i najdirektnijem obliku poslednjih meseci, a jesmo; Ako smo protiv nametnutog jednoumlja i cenzurisanja drugačijeg mišljenja, a jesmo; Onda treba da se odreknemo naivne zablude da će nam se svideti svaki učesnik, svaki govornik i svaka zastava na protestu,“ napisao je Grbović.
On je takođe istakao da je ovaj protest, kao i ceo proces koji ga prati, veći od svakog pojedinačnog učesnika ili kolektiva. Grbović je dodao da, iako neki možda pokušavaju da preuzmu protest ili da ga „oboje“ ili „ogade“ ljudima, to jednostavno nije moguće. „Puna podrška onima koji su probudili nadu i sve najbolje u svima nama!“ zaključio je Grbović.
Ovaj skup u Novom Sadu bio je deo šireg pokreta koji se protivi trenutnoj vlasti i traži promene u društvu. Protesti su, kako se čini, postali mesto okupljanja različitih socijalnih grupa koje dele zajednički cilj, ali i različite poglede na metodologiju i pristup ostvarivanju tih ciljeva. Grbović je ukazao na to da je važno da se razume da je demokratija kompleksan proces koji zahteva toleranciju prema različitim mišljenjima i stavovima.
Osim Grbovića, mnogi drugi govornici na protestu takođe su nailazili na mešovite reakcije. Neki su ih hvalili za hrabrost da javno istaknu svoje stavove, dok su drugi kritikovali prisustvo ličnosti iz sveta zabave, smatrajući da bi protesti trebali biti vođeni isključivo od strane onih koji su direktno pogođeni trenutnom situacijom u društvu. Ove tenzije ukazuju na složenost i raznolikost mišljenja unutar pokreta koji se bori za promene.
Protesti su, međutim, očigledno privukli pažnju javnosti i medija, a Grbovićev stav o potrebi za širim prihvatanjem različitosti unutar protestnog pokreta može doprineti jačanju zajedništva među učesnicima. U vreme kada su društvene tenzije visoke, važno je i dalje otvoreno razgovarati o različitim perspektivama i razvijati dijalog unutar zajednice.
U narednim danima, očekuje se da će se debate o ulozi različitih govornika i njihovom uticaju na pokret nastaviti, ali Grbovićevi komentari naglašavaju potrebu za razumevanjem i tolerancijom. Na kraju, poruka koju Grbović šalje je jasna: demokratija podrazumeva otvorenost prema različitim idejama i perspektivama, i to je ključ za uspeh svakog društvenog pokreta.