Plastični otpad je postao veliki problem u svijetu, sa predstavlja ozbiljnu prijetnju za životnu sredinu. Jedna flašica za vodu može ostati u prirodi čak 450 godina ako se ne reciklira. Zbog toga su naučnici posvećeni pronalaženju enzima koji će ubrzati proces raspada plastike.

Nedavno otkriće jednog enzima koji „jede“ plastiku rekordnom brzinom možda predstavlja rješenje za ovaj problem. Jedan tim istraživača je pronašao sedam enzima na deponiji u Lajpcigu koji su bili potpuno nepoznati do sada. Njihov cilj je bio pronaći proteine koji bi razgrađivali PET plastiku, koja se koristi za flaše za piće i pakovanja za voće i povrće.

Novi enzim nazvan PHL7 iznenadio je istraživače svojom sposobnošću da razgradi PET plastiku za manje od jednog dana, što je dvostruko brže od standardnog enzima koji se koristi u eksperimentima. Ovo otkriće otvara nove mogućnosti za smanjenje plastičnog otpada i zaštitu životne sredine.

Iako se PET plastika može reciklirati, ne može se biorazgraditi kao prirodni materijali. Naučnici već decenijama pokušavaju da pronađu enzime koji će to uspjeti. Otkriće enzima poput PHL7 može dovesti do poboljšanja postojeće tehnologije za razgradnju plastike.

Kompanije poput „Karbios“ u Francuskoj i istraživači sa Univerziteta Teksas u Ostinu rade na razvoju efikasnijih enzima za razgradnju plastike. Iako su trenutni enzimi efikasni, imaju svoja ograničenja. Istraživači su optimistični da će nova tehnologija biti spremna za masovnu primjenu za oko četiri godine.

Plastični otpad predstavlja veliki problem za životnu sredinu, ali otkrića poput enzima koji razgrađuju PET plastiku mogu dovesti do značajnog smanjenja ovog problema. Nastavak istraživanja i razvoja novih tehnologija za razgradnju plastike ključni su za očuvanje životne sredine za buduće generacije.