POZORIŠNA KRITIKA: Balkan ekspresom do Kazablanke

Tamara Nikolić avatar

„BALKAN ekspres“ je pozorišni komad jednog od najpoznatijih dramskih pisaca i scenarista Gordana Mihića, koji se decenijama pamti po popularnoj TV seriji nastaloj prema ovom predlošku. Ovaj komad, koji se bavi temama iz Drugog svetskog rata, koristi komične elemente kako bi prikazao borbu protiv nacista, kroz priču o putujućem orkestru „Balkan ekspres“. Ovaj orkestar sastavljen je od sitnih prevaranata i mešetara, koji su spremni na sve kako bi preživeli i pribavili sebi plen.

Pozorište na Terazijama, pod režijom Darijana Mihajlovića, donosi novu interpretaciju ovog klasičnog dela, uz značajnu intervenciju kompozitora Aleksandra Sedlara, koji je obogatio muziku Zorana Simjanovića dodatnim pesmama. Ova adaptacija nije samo ponovila mit o smešnim muzičarima u teškim vremenima, već je i obogatila radnju neočekivanim dramskim elementima, dodajući slojeve kompleksnosti likovima i situacijama.

U predstavi, glumačka ekipa se suočila sa izazovom da postane ovovremeni junaci, autentične zvezde muzičke komedije. Jelena Jovičić kao Lili, Žarko Stepanov kao Popaj, Miroljub Turajlija kao Pik, Milan Antonić kao Kosta, Duško Radović kao Stojko, Dušica Novaković kao Tetka i Olivera Bacić Dragičević kao jevrejska devojčica Lea, uspevaju da ostvare izvanrednu transformaciju iz komedije u melodramu. Ova promena je odgovor na ružno doba koje se proteže od polovine prošlog veka do danas.

Likovi poput majora Ditriha, kojeg igra Slobodan Stefanović, i drugih, postaju simboli kasnijih ratova u regionu. Njihova sudbina je obeležena brutalnošću sukoba, dok senka tragedije nadvija nad benignim sitnim kriminalcima koje je Mihić genijalno osmislio. Ova rediteljska odluka da se pređe u ozbiljniji žanr čini „Balkan ekspres“ ne samo mestom glumačkog nadmetanja, već i komentarom na „rat u sopstvenom dvorištu“. Ova predstava pokazuje kako ljudi postaju heroji u trenucima koje donosi istorija.

Spasavanje jevrejske devojčice Leje postaje centralna tačka radnje, a muzičari iz „Balkan ekspresa“ kreću na put ka svom snu, metaforično nazvanom Kazablanka u Švajcarskoj, što simbolizuje raj i mesto njihovog herojskog kraja. Ova priča postaje alegorija o ljudskoj borbi i nastojanju za opstanak čak i u najtežim vremenima.

Scenografija Aleksandra Denića, koja podseća na filmski set, pruža savršenu pozadinu za scenske promene i atmosferu tog doba. Kostimi Lane Cvijanović doprinose nostalgičnom i slikovitom ugođaju predstave. Orkestar pod dirigentskom palicom Aleksandra Sedlara, uz baletski ansambl i koreografiju Igora Barberića, dodatno obogaćuju izvedbu. U ovoj prvoj premijernoj podeli „Balkan ekspresa“, glumci poput Dušana Kaličanina, Marka Bogdanovića, Ljubiše Dinčića i Jelene Arsić donose novu slavu večnih tema o turbulentnom, ali neuništivom životu i duhu ovog naroda.

„BALKAN ekspres“ tako postaje više od obične pozorišne predstave; ona je simbol otpora, snage i ljudske hrabrosti u suočavanju sa teškim vremenima. Ovo delo nas podseća na važnost umetnosti kao sredstva za izražavanje i preživljavanje kroz istorijske turbulencije. U tom smislu, predstava ne samo da čuva sećanje na prošlost, već i inspiriše nove generacije da se bore za pravdu i istinu u svom svetu.

Tamara Nikolić avatar