Nakon što je nedavno došlo do pada nadstrešnice u Novom Sadu, pojavile su se informacije koje ukazuju na to da projektanti nisu imali pristup originalnom projektu arhitekte Imrea Farkaša iz šezdesetih godina. Građevinski inženjer Zoran Đorđević objasnio je značaj ovog originalnog projekta za razumevanje strukture nadstrešnice. On je istakao da je važno znati šta je objekat podrazumevao i kako je konstruisan, naglašavajući da je nadstrešnica bila deo sistema prednaprezanja.
Ovaj sistem se oslanjao na 18 zatega koje su se sastojale od po šest žica, a koje su bile pričvršćene za krov. Đorđević je pojasnio da su zatege ključne za stabilnost nadstrešnice, te da su one pre pada bile vidljive kao duguljasti crni objekti koji su povezivali krov sa konstrukcijom nadstrešnice. Nakon tragedije, ovi elementi su se pokazali kao slabi tački, jer su se prilikom pada nadstrešnice bukvalno iščupali iz krovne konstrukcije.
Inženjer Đorđević je naglasio da je neodržavanje konstrukcije tokom 60 godina predstavljalo ključni faktor koji je doprineo ovoj nesreći. On je istakao da su neki delovi konstrukcije bili izloženi koroziji, što je dovelo do osipanja i slabljenja strukture. Upitan o odgovornosti, Đorđević je rekao da je neodgovorno bilo ne proveriti stanje starog objekta tokom rekonstrukcije, posebno s obzirom na to da su postojali standardi koji su zahtevali takvu proveru.
Pitanje odgovornosti se postavlja i u vezi s izjavama profesora Maldinija, koji je tvrdio da su žice koje su činile nosivi deo zatega presečene brusilicom. Đorđević je to negirao, rekavši da su te žice bile deo konstrukcije koja je bila prekrivena i da su, pre završetka objekta, bile samo sklonjene kako ne bi smetale.
Sanja Fric, docentkinja na Građevinskom fakultetu, izjavila je da postoji mnogo informacija koje nisu dovoljno jasne. Njihov fakultet je ponudio pomoć u istrazi nakon tragedije, a Fric je naglasila važnost građevinskih dnevnike koji sadrže podatke o izvođenju radova i eventualnim izmenama u projektnoj dokumentaciji. Ona je ukazala na to da je važno imati jasne informacije o broju angažovanih podizvođača, jer se broj koji je naveden u dokumentaciji ne poklapa sa onim što je stvarno angažovano.
Fric je takođe napomenula da je gradilište formalno bilo nelegalno pre nego što su radovi prijavljeni, a da je nadstrešnica propustila sve tehničke preglede tokom prethodnih 60 godina. Ona smatra da bi situacija možda bila drugačija da su ispoštovane sve zakonske procedure, uključujući tehnički pregled objekta.
U zaključku, Fric je naglasila da je za razumevanje odgovornosti potrebna multidisciplinarna analiza koja uključuje finansijske i pravne aspekte. Odgovornost za pad nadstrešnice leži i na stručnjacima i na donosiocima zakona, dok Đorđević predlaže uvođenje funkcije šefa gradnje, odgovornog za celokupan projekat. Ova tragedija je otvorila važna pitanja o održavanju i kontroli građevinskih objekata, kao i o potrebnim reformama u zakonodavstvu kako bi se sprečile slične nesreće u budućnosti.