U modernom pravoslavnom društvu često se primjećuje da vjernici greše u svojem odnosu prema svecima, prekomjerno ih uzdižući i tako prekrižujući temeljne postulate vjere. Otac Rafailo Boljević, iguman Manastira Podmaine, slikovito je ukazao na ovu pojavu, upozoravajući da se vjernici često nalaze u opasnosti od pogrešnog shvaćanja i neadekvatnog poštovanja svetaca.

“Kada poštujemo svetitelje, vrlo često griješimo. Veću čast i veće poštovanje prinosimo svetiteljima nego Sinu Božjem. To nije pravoslavno učenje. Sveci se plaše takvog poštovanja, jer ih na taj način guramo u jednu vrlo nezavidnu i neprijatnu situaciju. Gdje mene da poštuješ više od Boga? Razumijete? Ne ide tako! Ko te to tako nauči, Bog ti pomogao”, rekao je otac Rafailo, osvjetljavajući ključnu grešku u pristupu svetiteljima.

Otac Rafailo Boljević, koji je svoje monaško ime primio u avgustu 2006. godine, poslije odricanja od svjetovnog života, uveliko je poznat po svojoj dubokoj posvećenosti i duhovnom znanju. U augustu 2007. godine, postao je jerođakon, a u decembru iste godine unaprijeđen u čin jeromonaha. Njegov rad i posvećenost su prepoznati i od strane mitropolita crnogorsko-primorskog, Amfilohija Radovića, koji mu je 2010. godine dodijelio čin igumana Manastira Podmaine.

U pravoslavnom učenju, sveci nisu objekti božanske časti, već posrednici koji svojim molitvama i zastupanjem pomažu vjernicima da se približe Bogu. Otac Rafailo upozorava da prekomjerno uzdizanje svetaca može dovesti do suprotnog efekta, stvarajući situaciju u kojoj je poštovanje svetitelja stavljeno iznad poštovanja samog Boga. Takav pristup, smatra on, ne samo da je teološki netočan, već može i da bude duhovno štetan, jer svetitelji sami od vjernika traže poštovanje Božje volje, a ne prekomjerno uzdizanje njih samih.

Ovo upozorenje oca Rafaila je poziv na vraćanje temeljima pravoslavnog učenja, koje naglašava da je najveće poštovanje rezervirano za Gospoda, dok svetitelji služe kao posrednici koji nam pomažu u molitvama i duhovnom napretku. Time se osigurava da se poštovanje i čast na pravilan način usmjeravaju prema Bogu, umjesto da budu nepravilno usmjerene prema ljubljenim sveticima.

Na kraju, važno je imati na umu da poštovanje prema svecima treba biti usmjereno na pravilan način, kao što je to propisano pravoslavnim učenjem. Svetitelji su živi primjeri vjere i poslušnosti Bogu, te ih treba poštovati kao takve, ali uvijek imajući na umu da je najveće poštovanje i čast rezervirano za samoga Boga. Otac Rafailo Boljević svojim upozorenjem poziva vjernike da se pridržavaju ovih temeljnih načela vjere kako bi izbjegli pad u pogrešna shvaćanja i neadekvatno poštovanje prema svetiteljima. Jer, pravo poštovanje svetitelja je ono koje ih vidi kao posrednike prema Bogu, a ne kao zamjenu za Boga samoga.