Policija u Novom Sadu uhapsila je N.Ž. iz tog grada zbog pretnji direktoru gimnazije Jovan Jovanović Zmaj, kao i profesoru i psihologu te škole. Osumnjičenoj je određeno zadržavanje od 48 sati, saopštilo je Osnovno javno tužilaštvo u Novom Sadu. Ona se sumnjiči da je upućivala pretnje i preduzimala radnje koje mogu ugroziti život direktora i dva profesora i psihologa te škole. N.Ž. se sumnjiči da je izvršila četiri krivična dela proganjanja, za koje je predviđena novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Ovo je samo jedan od slučajeva ugrožavanja sigurnosti i mira zaposlenika u obrazovnim ustanovama, što je ozbiljan problem koji zahtijeva hitno rješavanje. Nasilje i prijetnje u obrazovnom sustavu mogu imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje žrtava, ali i po društvo u cjelini. Stoga je važno potvrditi hitnost situacije i poduzeti mjere kako bi se zaštitili svi uključeni u obrazovni proces.

Prema istraživanju Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, nasilje u školama u Srbiji je u porastu, a prijetnje i napadi na zaposlenike su česti. Ovakvi incidenti mogu izazvati strah i nesigurnost među zaposlenicima, ali i među učenicima, te ih sprečiti da se fokusiraju na učenje i razvoj.

Zbog toga je neophodno da se nadležne institucije aktivnije uključe u prevenciju i suzbijanje nasilja u školama. Potrebno je osigurati adekvatnu zaštitu zaposlenika, ali i provoditi programe edukacije i osvješćivanja o važnosti sigurnog i poštovanja odnosa među svim učesnicima obrazovnog procesa.

Važno je naglasiti da nasilje u obrazovnim ustanovama nije samo problem Srbije, već je prisutan i u drugim zemljama u regiji. Stoga je potrebno uspostaviti zajedničke mehanizme za prevenciju i reagiranje na nasilje u školama kako bi se osigurala sigurna i poticajna okolina za učenje i razvoj mladih.

Pored toga, važno je ohrabriti sve zaposlenike u obrazovnim ustanovama da prijavljuju nasilje i prijetnje te da traže pomoć i podršku ako se osjećaju ugroženi. Uvođenje sustava podrške i savjetovanja za žrtve nasilja može im pomoći da se nosi s traumom i obnoviti povjerenje u obrazovni sustav.

Također, potrebno je raditi na promicanju tolerancije i međusobnog poštovanja među svim članovima obrazovne zajednice, kako bi se stvorila inkluzivna i sigurna okolina za sve uključene. Ovo će zahtijevati suradnju između škola, lokalnih vlasti, roditelja, učenika i organizacija civilnog društva kako bi se postigao zajednički cilj – sigurno i poticajno okruženje za sve učesnike u obrazovnom procesu.

U konačnici, važno je shvatiti da nasilje u obrazovnim ustanovama nije samo problem pojedinca, već šire društveno pitanje koje zahtijeva sveobuhvatni pristup i angažman svih relevantnih dionika. Samo zajedničkim naporima i suradnjom možemo stvoriti sigurno i poticajno okruženje za obrazovanje i razvoj mladih generacija, te osigurati bolju budućnost za sve nas.