Holandski umjetnik Berndnaut Smilde već godinama stvara privid nežnih, lepršavih oblaka u zatvorenim prostorima širom svijeta. Ova neobična umjetnost rezultirala je projektom „Nimbus“, koji je postao poznat po svojoj sposobnosti da oblake prikaže kao element neočekivane ljepote i misterije. Smilde, uz pomoć dima, zraka, svjetlosti i vode, pretvara zatvorene prostore u nebeski pejzaž, privlačeći pažnju kako umjetničke javnosti, tako i ljubitelja neobičnih instalacija. Dobitnik je brojnih nagrada a njegovi radovi se nalaze u zbirkama galerija Saatchi i Smithsonian.
U mnogim kulturama oblaci nose značenja poput predskazanja nevremena, tegobe ili neočekivanih izazova. Smilde, međutim, vidi oblake kao nešto pozitivno – simbol koji može biti i lijep i umirujući. Uključujući oblake u prostore poput liftova, hodnika ili stepeništa, on provocira gledaoce da ove prirodne forme vide na nov i neočekivan način.
Proces stvaranja oblaka zahtijeva precizno planiranje i kontrolu nad elementima kao što su temperatura i vlažnost. Prvo, vlažnost zraka u prostoru se povećava do optimalnog nivoa. Zatim se osvjetljenje prilagođava tako da oblak dobije realističan, dramatičan izgled. Uz pomoć mašine za maglu, oslobađa se gusta i vlažna magla koja formira oblak nalik pravom.
Za manje od deset sekundi, plutajuće skulpture Berndnauta Smildea transformišu galerije, hale iskladišta u neobične prostore gdje se spajaju unutrašnji prostori. Nabujali oblaci od dima i vode lebde u unutrašnjosti obloženim pločicama ili u industrijskim radionicama nakratko kada ih fotografišu umetnikovi saradnici. Efemerna dela su deo Smildeove serije Nimbus, koja traje više od jedne decenije. „Još uvijek sam fasciniran snimanjem oblaka. Nikada mi ne dosadi proces kako se izgled formira u fizički oblak, zauzima prostor, reflektuje svjetlost i određeni trenutak“, kaže on.
Poslednjih godina skulpture su postale gušće i veće, impozantniji elementi koji opsedaju mirne prostore od Dubaija do Pariza do Vašingtona. U zavisnosti od njihove lokacije, delovi poprimaju različita značenja kako bi istražili pitanja vremena, granica i percepcije. Smilde objašnjava: „Oblak je odlična metafora i sa svakim prostorom menja svoj kontekst, svoju interpretaciju. Stara kapela u umetničkom prostoru Hotela Maria Kapel u holandskom gradu Hoorn, gde sam napravio svoj prvi oblak, naglašavala je, na primer, božanske konotacije, ali u drugim sredinama bi se mogla pojaviti kao element koji je pobegao iz pejzažne slike, a misao, nebesko mesto, skriveni element ili jednostavno stanje između. Ovaj prolazni aspekt rada je nešto što sam prihvatio i u svojim drugim umetničkim delima. Takođe sam naučio da ne moram uvek da imam potpunu kontrolu nad tim i da prihvatam promene. Oblak nije izdržljiv, on se menja, raste i raspada.
Projekat „Nimbus“ pomera granice razumevanja umetnosti, pokazujući oblake na mestima gde se ne očekuju. Ova oprečna ideja stvara interesantan kontrast – iako su oblaci vizuelno preteći, donose spokoj i izazivaju osjećaj uzbuđenja. Njihova privremena priroda dodaje dodatnu vrednost ovom umetničkom delu, jer oni traju samo desetak sekundi, što je dovoljno vremena za jedan snimak koji dokumentuje njihovo postojanje.
Smildeov rad je primjer prolaznosti: njegovi oblaci žive samo kroz fotografije. Slike ovih oblaka spajaju stvarnost i reprezentaciju, što umjetnost čini još posebnijom i intrigantnijom. Gledanje fotografije je jedini način da svjedočimo njihovom postojanju, što uvodi element retkosti i posebnosti u ovu umjetničku formu.
