Volonteri svetla tačka u vreme bez empatije: Kako pomažući drugima, činimo dobro i za sebe

Milan Petrović avatar

Volonteri su svetla tačka u vreme bez empatije: Kako pomažući drugima, činimo dobro i za sebe

Koliko smo spremni da svoje vreme i pažnju poklonimo drugima i zajednici – taj odgovor tražimo na Međunarodni dan volontera. Istraživanje organizacije „Prijatelji dece Srbije“ pokazuje da većina srednjoškolaca, njih gotovo 62 odsto, kaže da je učestvovalo u nekoj volonterskoj aktivnosti. Blizu 36 odsto odgovorilo je da nikada nije volontiralo.

Volonteri nesebično i bezuslovno pružaju ruku ljudima kojima je potrebna podrška, poklanjaju svoje vreme i energiju za dobrobit zajednice, podižu svest i znanja stanovništva o važnim pitanjima, pomažu u kriznim situacijama u društvu.

Biserka Obradović je kao dete posle poplave 1968. neko vreme provela u odmaralištu Crvenog krsta. Gledajući kako volonteri rade s decom, poželela je da i ona pomaže drugima. Kasnije je postala i doktor-specijalista opšte medicine. Danas je u penziji, a ljubav prema volontiranju prenela je na svoju decu.

„Volonter sam Crvenog krsta, nećete verovati, 56 godina. Hajde da vam kažem, recimo, da sam bila komandir ekipa prve pomoći onih šest dana kada je Josip Broz Tito umro, tri dana i tri noći sam bila kad je bila poplava u Obrenovcu, kad su dolazili migranti vršila sam preglede u parku ispred Ekonomskog fakulteta, davalac sam krvi 30 puta“, ističe Biserka Obradović.

U svet volontera studentkinja stomatologije Anja Ristanović zakoračila je pre šest godina. Sledila je primer svoje drugarice i pridružila se Crvenom krstu. Kaže da za volonterske aktivnosti nedeljno izdvoji po nekoliko sati, a nekada i 24 sata.

„Pomažemo slabovidim i starijim osobama da, na primer, odu do prodavnice, do doma zdravlja, prikupljamo hranu i polovnu garderobu ili noviju garderobu koju dajemo socijalno ugroženim pojedincima ili porodicama, takođe trenutno sprovodimo veliki broj akcija dobrovoljnog davalaštva krvi. Uvek je divno videti osmeh na nečijem licu i to je neprocenjivo i uglavnom su to reči hvala“, kaže Anja Ristanović.

Da se pohvali sa oko 40.000 aktivnih volontera može Crveni krst Srbije – 60 posto, kažu, čine mladi. Ističu koliko su volonteri vredni za društvo, i da ih odlikuju humanost i solidarnost. Ljubomir Miladinović, generalni sekretar Crvenog krsta Srbije, ističe da jedan dolar uložen u volonterski rad donosi zajednici oko 13 dolara dobiti.

„To znači da je volonterski rad takođe i merljiv, što inače je dugi niz godina zapravo bila nepoznanica za sve kako to predstaviti šta je to konkretan doprinos, volonterski rad je veoma značajan u razvoju jednog društva jer čini ljude dobrim ljudima“, kaže Miladinović.

Volonteri jačaju solidarnost i povezanost u zajednici, kaže psiholog iz Crvenog krsta Nataša Todorović. Pomažući drugima, istovremeno pomažu i sebi.

„Kada govorimo o mentalnom zdravlju, suzbija jednostavno depresiju, povećava samopouzdanje, omogućava vam da budete zadovoljniji jer ste uradili nešto dobro. Jedno istraživanje longitudinalno koje je trajalo od 1957. godine do 2008. godine je pokazalo da upravo oni pojedinci koji volontiraju iz altruističkih razloga tri puta su duže živeli od onih koji nisu volontirali ili su volontirali iz nekih drugih razloga. Onaj ko dobija pomoć jednostavno se oseća kao ravnopravan član zajednice, oseća se da nije sam, da društvo brine za njega“, kaže Todorović.

Da pomognu drugima glavni je motiv zašto se srednjoškolci uključuju u volonterske aktivnosti. Volonteri postaju i zbog ličnog razvoja, da bi stekli nova znanja, veštine, iskustva, da bi se družili sa vršnjacima, pokazuje istraživanje „Prijatelja dece Srbije“. Kažu i da im je potrebno više informacija o volontiranju, da bude promovisano u školi, i od vršnjačkih edukatora.

Dubravka Kahrimanović, programska koordinatorka te organizacije, kaže da je volontiranje važno za socijalizaciju dece, za razvoj solidarnosti, empatije, da nauče kako da budu aktivni članovi društva, da postanu proaktivni, da mogu da vide problem, da ga uoče i da znaju kako da mu priđu, da ne budu samo pasivni posmatrači.

„Iznenadilo nas je interesovanje dece za volontiranje u aktivnostima koje su vezane za kulturu. Shvatili smo da oni zapravo imaju potrebu za većom ponudom kulturnih aktivnosti, da se više uključe kao aktivni sudeonici kulturnih aktivnosti, ali tu su i pomaganje životinjama, rad sa vršnjacima i tako dalje“, dodaje Kahrimanovićeva.

Ima se šta uraditi i za bolje vrednovanje volontera u društvu. Čekaju se zakonske izmene koje bi dovele do tog cilja.

„Ti mladi ljudi da sutra kada se upisuju na fakultet imaju određene benefite. Mi to vrlo često radimo za one mlade ljude koji odlaze van zemlje u neke visokoobrazovne ustanove, koje redovno to traže, ako su bili deo volonterske baze Crvenog krsta, mi smo uvek izlazili u susret davanjem potvrde koja njima tamo daje određene beneficije, poene“, kaže Ljubomir Miladinović.

U vremenima kada nema dovoljno empatije, nekad čak ni među najbližima, volonteri su nam svetla tačka.

Milan Petrović avatar