Miloš Vučević, Siniša Mali i Aleksandar Vučić nedavno su se okupili na treningu u jednom beogradskom parku, gde su se potrudili da ostanu u formi uprkos hladnom vremenu. Tokom ovog neobičnog treninga, Vučić je podelio svoja osećanja i iskustva, naglašavajući izazove sa kojima se susreo.
„Mi smo ovde došli da treniramo, ali situacija je takva da smo propali načisto, svi osim Siniše,“ rekao je Vučić, dodajući da su se trudili da izgledaju ozbiljno dok su vežbali u nepovoljnim uslovima. Njegov ton je bio duhovit, ali je i dalje istakao težinu fizičke aktivnosti, s obzirom na to da je svakodnevno obavezan na razne sastanke i aktivnosti.
Vučić je objasnio kako mu je trebalo samo pet minuta da shvati koliko je trening naporan. „Sve me boli,“ priznao je, što je dodatno upotpunilo sliku o naporima koje su uložili tokom treninga. Ovaj trening je uključivao veslanje, što je za Vučića predstavljalo poseban izazov. „Neko kao veslanje, ne mogu do kraja da idem nikako,“ dodao je, što ukazuje na to da je aktivnost bila zahtevna i da nije lako savladati veštine veslanja bez prethodnog iskustva.
U trenutku kada su se smejali i uživali u svojim naporima, Vučić se osvrnuo na važnost fizičke aktivnosti i kako je ovo iskustvo postalo prilika za jačanje timskog duha. „Rešili su da nas jure možda nam vesla pomognu,“ rekao je, naglašavajući da je veslanje izuzetno korisno i da donosi određenu vrstu discipline i zajedništva.
Nakon što su završili sa treningom, Vučić je predložio da se svi zajedno nagrade. „E, sad da mi pojedemo neku pljeskavicu,“ rekao je, što je izazvalo smeh među prisutnima. Ova izjava pokazuje da je, i pored napora i fizičkog izazova, važno zadržati duh zajedništva i uživanja u malim stvarima posle treninga.
Ovaj događaj nije samo bio prilika za fizičku aktivnost, već i za jačanje veza među političarima. U vremenima kada je politika često turobna i teška, ovakvi treninzi mogu poslužiti kao način za opuštanje i izgradnju prijateljskih odnosa.
U Srbiji, fizička aktivnost postaje sve važnija, ne samo za zdravlje pojedinaca, već i za zajednicu. U vreme kada je zdravlje na prvom mestu, ovakve inicijative su od suštinskog značaja. Političari koji se bave sportom i fizičkom aktivnošću šalju poruku da je briga o zdravlju važna, ne samo u privatnom životu već i u profesionalnom.
Vučić je na kraju dodao: „E, dosta je bilo,“ što može značiti da je trening bio iscrpljujuć, ali i da je bio uspešan. Ovakvi treninzi mogu postati redovna praksa među političarima, što bi doprinelo boljem zdravlju i jačanju međusobnih odnosa.
S obzirom na sve veći interes građana za fizičku aktivnost i zdrav život, ovakvi primeri političara koji se bave sportom mogli bi biti inspiracija za mnoge. U vremenu kada je zdravlje na prvom mestu, važno je da svi, uključujući i javne ličnosti, daju primer i pozivaju na aktivan život.
Na kraju, Vučićev humor i opuštenost tokom treninga pokazuju da su i političari ljudi, koji uživaju u malim stvarima i koji shvataju značaj fizičkog zdravlja i zajedništva. Ovakvi treninzi su odličan način da se promoviše zdrav način života, ali i da se političari približe građanima na neformalniji način.