U Gradišci su ljekari igrali važnu ulogu u različitim vremenima, posebno za vrijeme ratova, okupacije, političkih i društvenih kriza, borbe za nacionalni identitet i slobodu, kao i u oblasti zdravstvenog prosvjećivanja.

Na početku Prvog svjetskog rata, Jovan Malić i Đorđe Cvijić iz Gradiške su bili prvi ljekari koji su završili fakultete u evropskim metropolama. Cvijić se istakao u liječenju kolere u Gradišci i okolnim gradovima, dok je Malić bio nacionalno-politički aktivan član intelektualaca iz BiH.

Nakon ujedinjenja 1918. godine, gradiški srez nije imao nijednu zdravstvenu ustanovu, pa su pacijenti morali ići u Banjaluku na liječenje. Stjepan Križan je došao u Gradišku 1919. godine i ostao do početka Drugog svjetskog rata.

Mirko Subotić, član Banskog sanitetskog savjeta i osnivač Ljekarske komore Vrbaske banovine, također je ostavio trag u razvoju zdravstva u Gradišci. Dr. Subotić je bio ljekar opšte prakse i rezervni kapetan u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Tokom Drugog svjetskog rata proveo je 21 mjesec u njemačkom zarobljeništvu.

U Domu narodnog zdravlja u Bosanskoj Gradišci su radili ljekari poput Muhameda Kulenovića, Ludovika Benčine, i Osmana Deronje. Kulenović je bio agilan ljekar koji je unaprijedio higijenske standarde u tom dijelu zemlje. Benčina i Deronja su također doprinijeli razvoju moderne zdravstvene zaštite u Gradišci.

Drugi ljekari poput Ismeta Pupovca i Branka Čubrilovića također su ostavili trag u razvoju zdravstva u Gradišci. Pupovac je bio vrsni dijagnostičar koji se posebno bavio hirurgijom, dok je Čubrilović bio političar, publicista i novinar koji je igrao važnu ulogu u organizaciji „Mlada Bosna“.

Među značajnim ljekarima u Gradišci bio je i dr. Milutin Vučkovac, Radojka Tendžerić, Ines Todić, Borislav Šokćević, Jovo Desančić, Petar Danilović, Branko Potkonjak, Savo Stanišljević, Aftaba Dubičanac, Esad Pračić, i Remzo Suhonjić.

Staka Čubrilović bila je prva žena sa diplomom ljekara u Bosni i Hercegovini. Specijalizirala se za dermatovenerologiju i radila je na Dermatovenerološkoj klinici u Sarajevu sve do penzije 1948. godine. Preminula je 1954. godine u Sarajevu.

Ljekari iz Gradiške su igrali važnu ulogu u razvoju zdravstvene zaštite u tom području tijekom prošlih vremena. Njihov rad i doprinos u borbi za nacionalni identitet i slobodu će zauvijek ostati zabilježen u istorijskim dokumentima i knjigama.