Nedjelja Samarjanke se slavi u crkvi kao uspomena na razgovor Isusa Hrista sa ženom Samarjankom kod bunara Starozavetnog Patrijarha Jakova. Ova proslava se obavlja u četvrtak, petak i subotu, dok se u ponedeljak, utorak i sredu slavi Prepolovljenje. Crkva obilježava susret Gospoda Hrista sa ženom Samarjankom kod izvora Jakovljevog, o čemu piše samo Jevanđelje po Jovanu.

Jevanđelist Jovan piše o susretu Hrista i Samarjanke, objašnjavajući da je Hristos krenuo na put za Galileju kako bi izbjegao fariseje koji su mu smetali. Samarjani su bila etnička grupa potomaka neznabožaca koji su naselili regiju Samarije nakon rascjepa Izraelskog carstva. U njihova vjerska uvjerenja su se razlikovala od tradicionalne vjere Jevreja, što je dovelo do međusobnog neprijateljstva.

Gradska Samarja, glavni grad carstva u 9. i 8. stoljeću prije nove ere, osuđena je u Bibliji zbog luksuznih palata koje su prikazivale neznabožačko bogatstvo. Samarjani su sagradili hram na gori Gerizim, što je bilo u suprotnosti sa jevrejskom tradicijom da hram može biti samo u Jerusalimu.

Nedjelja Samarjanke posebno je važna u crkvi jer se obilježava razgovor Isusa sa ženom Samarjankom, koja se nazivala Fotina, kod bunara Jakova. Isus joj otkriva svoj identitet kao Mesija i obećava joj „živu vodu“ od koje se neće žedni. Ovaj događaj se svake godine slavi kao simbol Isusove ljubavi i pomirenja sa svim vjernicima, bez obzira na njihovu prošlost ili pripadnost.

Nedjelja Samarjanke podsjeća nas na Božju ljubav prema svim ljudima, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili društvenu pripadnost. To je prilika da se prisjetimo važnosti međusobnog razumijevanja, prihvatanja i ljubavi, te da se potakne dijalog među različitim zajednicama i kulturama. Ova proslava je prilika da se zajedno molimo za mir, toleranciju i suživot među svim ljudima, u duhu Isusovog nauka o ljubavi i praštanju.