Bela špargla, poznata kao „belo zlato“, sve je manje dostupna i postaje luksuzna namirnica za mnoge potrošače u Nemačkoj zbog rastućih troškova proizvodnje i povećanog uvoza. Ova prolećna delikatesa tradicionalno se konzumira od aprila do juna, a sezona špargli, poznata kao „Spargelzeit“, ove godine bi mogla biti znatno skuplja nego ranije, piše Euraktiv.
Prema podacima iz 2023. godine, špargla se gaji na 22.800 hektara u Nemačkoj, što čini 18% ukupne površine predviđene za povrtarstvo u zemlji. Međutim, nemački proizvođači suočavaju se sa sve većim pritiscima jeftinijeg uvoza iz zemalja sa slabijim radnim zakonima i nižim troškovima rada. Ovaj trend predstavlja ozbiljnu pretnju za tradicionalnu belu šparglu, koja je poznata po svojoj specifičnoj kultivaciji na peskovitom tlu u uslovima smanjene svetlosti. U međuvremenu, zelena špargla, koja se uzgaja na sunčevoj svetlosti i sadrži hlorofil, postaje sve popularnija i jeftinija alternativa.
Uvoz zelenih špargli iz Meksika dostigao je 3.700 tona u 2024. godini, dok su znatne količine takođe stigle iz Evropske unije. Španija je izvezla oko 5.800 tona, a Grčka 4.600 tona zelenih špargli u Nemačku. Razlika u troškovima proizvodnje postaje sve očiglednija, jer su troškovi minimalne zarade u Španiji otprilike trećinu niži nego u Nemačkoj, dok je u Grčkoj proizvodnja još isplativija.
Kao rezultat ovih tržišnih promena, u 2024. godini Nemačka je ubrala 108.000 tona špargli, što predstavlja pad u odnosu na 133.000 tona u 2018. godini. Iako se 85% špargli koje se konzumiraju u Nemačkoj i dalje oslanja na domaću proizvodnju, očekuje se da će se svaka četvrta farma špargli zatvoriti ove godine zbog ekonomskih pritisaka.
Cene bele špargle na početku sezone u aprilu kreću se između 15 i 18 evra po kilogramu. Ova nekada osnovna namirnica nemačke buržoazije, koja je poznata pod raznim nazivima kao što su „jestiva slonovača“ ili „kraljevsko povrće“, verovatno će postati ređa stavka na jelovnicima običnih potrošača.
U svetlu ovih promena, bele špargle, koje su nekada bile simbol prolećne kuhinje u Nemačkoj, sada se suočavaju s izazovima koji bi mogli značajno promeniti način na koji se konzumiraju i doživljavaju. Kako se troškovi proizvodnje nastavljaju povećavati, a konkurencija iz inostranstva raste, „belo zlato“ bi moglo postati luksuzna namirnica koja će biti dostupna samo bogatijim slojevima društva.
