Mladi poljoprivrednik Dino Subotički iz Bačkog Petrovog Sela, na području južne Bačke kod Bečeja, ovog jeseni prvi put će brati organski šipurak sa malo više od 16 hektara. Prvu berbu radiće ručno, ali već sledećih godina planira koristiti kombajn. Subotički je pre tri godine posadio šipurak na zemlji koju je dobio od dedovine, uloživši između 3.000 i 4.000 evra po hektaru. Nakon početnog ulaganja, troškovi proizvodnje će mu biti znatno niži. Potrebno će mu biti samo novac za sezonske radnike i plavi kamen za prskanje biljke.

Šipurak se sadi u jesen i potrebno je tri do četiri godine da bi se dobio prvi rod. Plodovi se beru od sredine oktobra do polovine novembra, a investicija se vraća nakon pete godine. Subotički ističe da je već obezbedio kupce na inostranom tržištu putem kooperanta, te da će sav rod plasirati na tržište EU, gde je kilogram šipurka cenjen.

Gajenje šipurka sve je zastupljenije u Srbiji, ali nema zvaničnih podataka o količini zasada. Organski šipurak ima sigurnog kupca i izvozi se oko 400 tona godišnje, uglavnom za Nemačku i Austriju, dok običan šipurak nalazi tržište u bivšim jugoslovenskim republikama. Višegodišnji proizvođač organskog šipurka Karolj Fekete navodi da ima oko 150 hektara pod organskim šipurkom u Srbiji, ali da na tim površinama još nije dostignut pun rod. Na plantažama običnog šipurka ima između 1.200 do 1.300 hektara, ali proizvodnja nije koncentrisana već je usitnjena.

Dino Subotički ističe da se opredelio za uzgoj šipurka jer je biljka otporna na različite klimatske uslove i ne zahteva navodnjavanje. Od šipurka se može praviti džem, čaj, brašno i med, a planira pokrenuti proizvodnju ovih proizvoda u narednom periodu. Proizvodi od šipurka su cenjeni na inostranim tržištima, iako nisu prepoznati u Srbiji.