Tim američkih i australijskih istraživača nedavno je potvrdio niz naučnih otkrića koja bi mogla dovesti do oživljavanja Tasmanijskog tigra, zvanog tilacen. Ovaj projekat sprovodi kompanija Kolosas Bajosajens sa sjedištem u Dalasu, koja je najavila planove za obnavljanje izumrlih vrsta koristeći najnovija dostignuća u uređivanju gena i reproduktivnoj biologiji.
Istraživači su uspjeli izvući sekvencu tilacina DNK iz uzorka starog 108 godina koji je sačuvan u alkoholu u muzeju u Melburnu, a tvrde da je 99.9% identična originalnoj DNK. Glavni naučnik Kolosasa, Bet Šapiro, istakla je da su uzorci tasmanijskog tigra među najbolje očuvanim drevnim primjercima sa kojima je tim radio, te da je rijetkost imati uzorak koji omogućava pomjeranje granica u drevnim DNK metodama.
Međutim, posjedovanje gena tasmanijskog tigra je samo prvi korak ka njegovom oživljavanju. Kompanija Kolosas planira da koristi tehnike uređivanja gena kako bi promenila genom debelorepog dunarta, srodnika tasmanijskog tigra, i stvorila stvorenje što je moguće sličnije originalnom pacifickom tigru.
Tasmanijski tigar, koji je bio posljednji australijski torbar grabljivac, bio je veličine labradora. Posljednji primjerak ovog životinje uginuo je u zoološkom vrtu u Hobartu 1936. godine, a ostale jedinke su progonjene do izumiranja kako bi se zaštitio govedarski sektor u Tasmaniji.
Postoje različita mišljenja o ovom projektu. Neki zaštitnici prirode smatraju da bi milioni dolara koje se ulažu u obnavljanje izumrlih vrsta trebali biti usmjereni na očuvanje života naših trenutno ugroženih životinja i staništa, uključujući petinu domaćih sisara u Australiji. Drugi, pak, tvrde da bi bilo neetično vraćati izumrle životinje u staništa koja su već degradirana ljudskom aktivnošću.
Projekat obnavljanja Tasmanijskog tigra izazvao je veliku pažnju i kontroverze u naučnoj i zaštitničkoj zajednici. Mnogi se nadaju da će ovaj projekat uspjeti, dok drugi izražavaju duboku zabrinutost zbog mogućih negativnih posljedica koje bi mogla imati takva vrsta intervencije u prirodu.
Ipak, obnavljanje izumrlih vrsta kao što su Tasmanijski tigar, vunasti mamut ili dodo, otvara nove mogućnosti u razumevanju evolucije i zaštite životinjskih vrsta. Bez obzira na ishod ovog projekta, važno je razgovarati o etičkim i naučnim implikacijama koje takve intervencije mogu imati na naš planet i prirodni ekosistem.
Kolosas Bajosajnes se širi i gradi svoje prisustvo širom svijeta, bilo u oblasti obnove izumrlih vrsta, bilo u drugim oblastima nauke i tehnologije. Uz podršku renomiranih naučnika i stručnjaka, ova kompanija igra ključnu ulogu u istraživanju novih tehnologija i unapređenju naučnih otkrića širom sveta. Njihov projekat obnavljanja Tasmanijskog tigra predstavlja samo jedan u nizu inovativnih poduhvata koji prkosi granicama ljudskog znanja i tehnologije.
U modernom dobu, gdje su brze promjene i tehnološki napredak neizbježni, važno je da ostanemo otvoreni za nove ideje i inovacije, ali istovremeno da budemo svjesni mogućih posledica koje mogu proizvesti takve intervencije. Obnavljanje izumrlih vrsta je složen i kontroverzan proces koji zahtijeva pažljivo razmišljanje i analizu stručnjaka širom svijeta. Nadamo se da će ovaj projekat otvoriti nova vrata u našem razumevanju života na Zemlji i doprinjeti očuvanju prirodnog svijeta za buduće generacije.
