Glumac Andrija Kuzmanović otkrio je da je rad na predstavi „nežan i pravi proces“ koji mu je prijao, a reditelj Slobodan Skerlić istaknuo je važnost aktuelnosti ideja predstave „Kramer protiv Kramera“. Predstava se bavi problemima raspada braka, starateljstva i rodnih uloga, inspirirana istoimenom knjigom, filmom i dramskim tekstom Ejverija Kormana iz sedamdesetih godina. Skerlić se odlučio za redukciju sredstava u smislu pozorišnog jezika, s naglaskom na glumačku igru Andrije Kuzmanovića, Nade Macanković i Marije Pikić. Ideja predstave bila je da pozorište čine „strast i nekoliko dasaka na sceni“, a u radu na predstavi nisu ulazili u dijalog s filmom i nisu se oslanjali na njega, iako su bili svjesni njegove postojanja.
Kuzmanović je naglasio da su u radu na predstavi posvetili puno pažnje privatnim iskustvima i pronašli su miris predstave, te da su bili nežni unatoč tome što se u obitelji dešavaju stvari koje nisu uvijek nježne. Macanković je istaknula da se nisu bavili filmom „Kramer protiv Kramera“ kako ne bi imitirali ili uspoređivali, te da se predstava znatno razlikuje od filmskog scenarija. Pikić je opisala rad na predstavi kao intiman proces i veliko uživanje, jer su pronašli zajednički jezik i bili su idejno u skladu.
Glumac Ivan Bekjarev je jednom prilikom podijelio anegdotu sa snimanja kultne serije i otkrio razlog zbog čega ljubavna scena između njega i koleginice nikada nije snimljena.
Inspirirana istoimenom knjigom, filmom i dramskim tekstom Ejverija Kormana iz sedamdesetih godina, predstava „Kramer protiv Kramera“ bavi se problemima raspada braka, starateljstva i rodnih uloga. Reditelj Slobodan Skerlić istaknuo je važnost aktuelnosti ideja predstave i naglasio da je važno da idejna komponenta odražava sadašnjost. U smislu pozorišnog jezika, Skerlić je odabrao redukciju sredstava i maksimalno se oslonio na glumačku igru Andrije Kuzmanovića, Nade Macanković i Marije Pikić.
Andrija Kuzmanović je opisao rad na predstavi kao „nežan i pravi proces“ koji mu je prijao, ističući važnost sluha koji je redatelj Skerlić pokazao u procesu rada. U svojoj ulozi, Kuzmanović je pratio likove koje igraju Macanković i Pikić te istaknuo da je igra koju će publika vidjeti magična. Glumica Nada Macanković je istaknula da se nisu bavili filmom „Kramer protiv Kramera“ kako bi izbjegli imitaciju i usporedbu te da se predstava razlikuje od filmskog scenarija. Marija Pikić je opisala rad na predstavi kao intiman proces i veliko uživanje, ističući usklađenost ideja cijelog tima.
U radu na predstavi nisu ulazili u dijalog s filmskim predloškom, iako su bili svjesni njegove postojanja. Skerlić je naglasio da su radili na svojoj priči i nisu se opterećivali usporedbama s filmom. Cijeli tim se usredotočio na svoj posao, a ideja je bila da se pozorište sastoji od strasti i nekoliko dasaka na sceni. Predstava je predstavljena 15. juna u Beogradskom dramskom pozorištu, a glumačka postava je dobila pohvale za svoje izvedbe. Kritičari su pozdravili autentičnost i emotivnu snagu predstave, ističući uspjeh rediteljskog i glumačkog tima.
