U Jadranu se posljednjih godina primjećuje porast invazivnih vrsta riba, rakova i algi koje predstavljaju opasnost za ekosistem, ali i za ljude, ribare i kupače. Institut za biologiju mora iz Kotora upozorava da su ove vrste uočene i u vodama drugih jadranskih zemalja, a većina njih dospijeva u Jadran kroz Suecki kanal. Neke od invazivnih vrsta, poput ribe lava i napuhača, sadrže toksine u svojim bodljama koje mogu izazvati ozbiljne posljedice kod ljudi. Riba lava, koja se razmnožava tokom cijele godine, može uzrokovati višednevni bol, znojenje, smetnje u disanju i paralizu.
Nedavno je u Hrvatskoj uhvaćena riba napuhača, ili fugu riba, koja takođe sadrži tetrodotoksin, opasan neurotoksin koji može izazvati paralizu i smrt. Ćetković ističe da većina ovih vrsta još uvijek nije česta u području Jadrana, ali da njihovo širenje predstavlja ozbiljnu prijetnju biodiverzitetu autohtonih vrsta. Kontrola i suzbijanje invazivnih vrsta predstavlja izazov zbog nedostatka prirodnih neprijatelja u Jadranu i uništavanja autohtonih populacija. Institucije apeluju na građane da prijave svaki susret s nepoznatom vrstom organizma i da ih ne konzumiraju dok ne dobiju potvrdu o njihovoj identifikaciji.
Invazivne vrste, poput ribe lava, mogu ugroziti domaće vrste kroz zauzimanje staništa i kompeticiju za resurse hrane. Njihov uticaj na jadranski ekosistem još nije potpuno poznat, ali postoje softveri za procjenu njihovog potencijalnog uticaja. Institut je uključen u programe praćenja i suzbijanja invazivnih vrsta na evropskom nivou, prepoznajući njihov značaj kao prijetnju biodiverzitetu i ekonomiji. Invazivne vrste nanose milijardne štete evropskoj ekonomiji svake godine, a njihovo suzbijanje zahtijeva koordinirane akcije na međunarodnom nivou.
Uz ribe i rakove, u Jadran se doselilo i mnogo drugih organizama, poput zelenih algi iz roda Caulerpa, poznatih kao tumor Mediterana. Praćenje invazivnih vrsta zahtijeva suradnju građana, ribara i stručnjaka, kako bi se spriječilo daljnje širenje i zaštitila autohtona flora i fauna Jadrana. Vecina tih vrsta je sve češće u ovom području, sporadično se javlja i nema pravila gdje i kada ih možete sresti. U određenoj mjeri mogu se regulirati lovom ili određenim akcijama ciljanog sakupljanja. Situacija sa ribolovom u invazivnim ribama se kontroliše zabranjivanjem izlova ili određenim akcijama za ciljano sakupljanje. Uz sve navedeno važno je razgovarati o potencijalnim problemima i rizicima, edukovati ljude i provoditi programe kontroliranog suzbijanja.
Nadamo se da će svijest o invazivnim vrstama ući u svijest javnosti kako bi se spriječilo daljnje širenje ovih vrsta i zaštitila autohtona flora i fauna Jadrana.
