Devetati, žvajznuti, šopiti, izbubecati, istamburati, isprangijati, ćaušati, okajdapiti, rebnuti, marisati, devlati, otandariti… Ovo su samo neki od naziva koje su meštani Mačve koristili, a poneki i danas koriste, kako bi opisali udaranje i tuču. Za pijanstvo također imaju bogat vokabular sa preko 30 sinonima kao što su naroljati se, nacevčiti, ožderati, naćefleisati, nadžidžiti, naćokati, ušljokati, ukokati…

Meštani Mačve, pitomi kraj u zapadnom delu Srbije, poznati su po svojoj bogatoj narodnoj pjesmi i običajima. Jedan od zanimljivih fenomena koji se može primijetiti u ovom kraju jeste veliki broj različitih sinonima koje koriste za opisivanje fizičkog nasilja i pijanstva.

Kada je riječ o nasilju, Mačvani su razvili bogat vokabular koji precizno opisuje različite oblike tucanja i udaranja. Tako se udaranje može opisati kao „devetanje“, „žvajznuti“, „šopiti“, „izbubecati“, „istamburati“, „isprangijati“, „ćaušati“, „okajdapiti“, „rebnuti“, „marisati“, „devlati“, „otandariti“ i mnogi drugi izrazi koji svaki na svoj način oslikavaju različite načine i intenzitet udaraca.

Isto tako, Mačvani imaju bogat repertoar izraza za opisivanje pijanstva, sa preko 30 sinonima koje koriste kako bi opisali stanje opijenosti. Tako se možete „naroljati“, „nacevčiti“, „ožderati“, „naćefleisati“, „nadžidžiti“, „naćokati“, „ušljokati“, „ukokati“ i mnogi drugi izrazi koji precizno prenose ideju pijanstva i pretjerane konzumacije alkohola.

Ovi izrazi nisu samo dio jezika Mačvana, već su i dio njihovog kulturnog nasleđa i tradicije. Oni oslikavaju specifičnosti ovog kraja i njegovih stanovnika, njihov način komuniciranja i humoristički pristup svakodnevnim situacijama. Upotreba različitih izraza za opisivanje nasilja i pijanstva ukazuje na to da su ovi fenomeni često prisutni u životu Mačvana te su postali značajan dio njihove svakodnevice.

Nekada su ovi izrazi možda imali značenje koje je bilo vezano za fizičko nasilje i pretjeranu konzumaciju alkohola, ali danas su postali dio njihovog kulturnog identiteta i predstavljaju svojevrsnu autoironiju i samoironiju koju Mačvani koriste kako bi se na humorističan način osvrnuli na sebe i svoje običaje.

Iako se možda neki od ovih izraza čine grubim ili neprimjerenim, treba imati na umu da su oni dio lokalnog dijalekta koji se prenosi iz generacije na generaciju i čini bitan dio identiteta Mačvana. Ovi izrazi predstavljaju specifičnost ovog kraja i njegovih stanovnika te su dio bogate kulturne baštine koja treba biti sačuvana i njegovana.

Na taj način, upotreba ovih različitih sinonima za opisivanje nasilja i pijanstva postaje način očuvanja tradicije i kulturnog nasljeđa Mačvana, njihov način izražavanja i komuniciranja koji se prenosi s koljena na koljeno. U tom smislu, ovi izrazi predstavljaju važan dio identiteta ovog kraja i njegovih stanovnika te su dio bogate narodne baštine koja treba biti sačuvana i njegovana za buduće generacije.

U zaključku, bogat vokabular koji Mačvani koriste za opisivanje nasilja i pijanstva predstavlja specifičnost ovog kraja i njegovih stanovnika te je dio njihovog kulturnog identiteta i tradicije. Ovi izrazi nisu samo dio njihovog jezika, već su i dio njihove svakodnevice i načina komuniciranja, te ih treba posmatrati kroz prizmu kulturnog nasljeđa i autoironije koju Mačvani njeguju kao dio svog identiteta. Kroz očuvanje ovih izraza i tradicija, Mačvani čuvaju svoj identitet i kulturno nasljeđe za buduće generacije koje će moći da uživaju u bogatoj i jedinstvenoj kulturnoj baštini ovog kraja.