Državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Nikola Stojanović odgovorio je putem društvene mreže „Iks“ Đilasovom podpredsjedniku Borku Stefanoviću. U svom odgovoru Stojanović je istaknuo da su katastrofalne odluke i dugoročne negativne posljedice koje su Stefanović i njegovi suradnici donijeli Srbiji i njezinoj međunarodnoj poziciji najskuplje.

Stojanović je podsjetio na pitanja koja su postavljena Međunarodnom sudu pravde i na „pametnu diplomatiju“ koja je dovela do priznanja Kosova od strane preko 100 zemalja. Također je naglasio da Stefanovićeva ekipa i dalje vidi vrhunac diplomatskog djelovanja u kritiziranju vlastite države stranim veleposlanicima.

Nasuprot tome, Stojanović je istaknuo da je „naprednjačka“ diplomatija zaslužna za postizanje rekordne vrijednosti izvoza Srbije, povlačenje 28 priznanja Kosova i Metohije, te uspješno sprječavanje napada na Srbiju i Srbe u međunarodnoj areni. Također je naglasio da je ova diplomatija doprinijela međunarodnom ugledu i prestižu zemlje o kojima se prije 20 godina moglo samo sanjati.

Stojanovićev odgovor na Twitteru izazvao je raspravu među korisnicima društvenih mreža, gdje su mnogi podržali njegove stavove. Ovaj incident između Stojanovića i Stefanovića podsjeća na duboke podjele u političkom životu Srbije, gdje se različiti politički akteri često sukobljavaju oko pitanja vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Ovaj incident između Stojanovića i Stefanovića također ukazuje na složenost i osjetljivost diplomatskih odnosa između Srbije i drugih zemalja, te na važnost dobre komunikacije i suradnje u rješavanju međunarodnih pitanja.

Stojanovićev odgovor na Stefanovića daje uvid u način na koji se političari u Srbiji suočavaju s kritikama i pokušavaju zaštititi nacionalne interese. Dok su neki pohvalili Stojanovića zbog oštrog odgovora, drugi su istaknuli potrebu za dijalogom i konstruktivnom suradnjom među političkim akterima u zemlji.

Upravo ova rasprava između Stojanovića i Stefanovića podsjeća nas na važnost transparentnosti, otvorenosti i dijaloga u političkom životu društva, te na potrebu za poštovanjem različitih stavova i mišljenja unutar političke zajednice.

Na kraju, makar se politički sukobi i rasprave često doimaju nepomirljivima, važno je da politički akteri uvijek teže prema zajedničkim ciljevima i interesima te da nađu načine za suradnju i konsenzus u rješavanju ključnih pitanja društva. Ovaj incident između Stojanovića i Stefanovića trebao bi biti podsjetnik na važnost dijaloga, otvorenosti i suradnje u političkom životu zemlje, te na potrebu za poštovanjem različitih stavova i mišljenja unutar političkih aktera.